Kruh od prosa, kaša s lukom, brudet bez ribe, gulaš bez mesa. Zvuči kao asketski meni iz vremena gladi, ali riječ je o jelima koja su stoljećima hranila većinu hrvatskog stanovništva – od panonskih ravnica do kamenitih otoka. Gastronomija, reći će povjesničari, nikad nije samo stvar okusa. Hrana priča priču o tome tko smo bili, što smo imali i čemu smo težili. A ta je priča u Hrvatskoj začinjena carskim raskošima, seljačkom domišljatošću i stranim utjecajima koji su stizali s osmanskim sabljama, mletačkim galijama i bečkim kočijama.
Već su stari Rimljani u Dalmaciji sadili vinovu lozu i smokve, solili ribu i kuhali s garumom – fermentiranim ribljim umakom koji je bio kulinarski "hit" u čitavom carstvu. U antičkoj Saloni večere su bile društveni događaji s više sljedova, s vinom kao obveznim pratiteljem svakog jela. Piletina s medom, punjene smokve i kruh od ječma mogli bi se poslužiti i danas u nekom "fine dining" restoranu. Dolaskom Slavena u ranom srednjem vijeku prehrana se pojednostavila. Novi doseljenici sa sobom donose kukuruz, kupus, proso i repu, a ono što se tada jelo uvelike je ovisilo o sezoni i geografskoj dostupnosti. Život se vrtio oko skromnih, ali energetski bogatih jela.
Povijest hrvatske kuhinje: Od rimskih temelja i slavenske jednostavnosti do jakih bečkih utjecaja

Već su stari Rimljani u Dalmaciji solili ribu i kuhali s garumom – fermentiranim ribljim umakom koji je bio kulinarski "hit" u cijelom carstvu. Dolaskom Slavena u ranom srednjem vijeku prehrana se pojednostavila.
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Hrvati su došli u ranom srednjem vijeku u Dalmaciju, kako je zabilježio bizantski car Konstantin Porfirogenet. Slavene ne spominje. Hrvati su u Dalmaciji osnovali svoju državu i Nin je prvi glavni grad kneževine Hrvatske.