Nemaju problema s pokretanjem vlastitog posla, slobodno vrijeme važnije im je od onog na poslu, prekovremeni rad ne dolazi u obzir, ekologija i zdravlje visoko su im na listi prioriteta, materinskim jezikom raspolažu slabije od engleskoga, telefon im je gotovo pa srastao s rukom, ali na njega uglavnom ne razgovaraju nego pišu, i to skraćenicama. Odrasli su u doba tehnologije, preferiraju rad od kuće, pažljivije troše novac i politika ih uglavnom ne zanima. Depresivniji su nego sve generacije prije njih, a informiraju se uglavnom prateći videomaterijale i brze društvene mreže u kojima su informacije iskazane u deset sekundi ili pet rečenica.