Kada je primio poziv iz ureda za vojnu registraciju, Georgij Avaliani kaže da se još nije previše brinuo. Bilo je to u listopadu 2022. Ruski čelnik Vladimir Putin prethodno je najavio mobilizaciju dodatnih 300.000 muškaraca za svoj rat protiv Ukrajine. Avaliani je bio gotovo siguran da će službenici samo provjeriti njegove podatke. Ovaj građevinski inženjer iz Ljubercija, jugoistočno od Moskve, imao je 44 godine, nula vojnog iskustva, troje djece i srčane probleme od mladosti. Jedva dva mjeseca kasnije, kaže Avaliani za Spiegel, sjedio je sa stotinama drugih muškaraca u šumi u ukrajinskoj regiji Luhansk, nedaleko od fronte. "Jednostavno su nas tamo iskrcali", prisjeća se, u snijegu, bez šatora i hrane. Neki od muškaraca krenuli su pješice kupiti hranu i nabaviti lopate. Željeli su iskopati rupe u zemlji kako bi imali gdje ležati.
U kampu za obuku blizu Moskve, nekoliko tjedana ranije, Avalianiju su dali staru pušku i iznošenu uniformu. Malo su vježbali pucanje i to je bila cijela obuka. "Čekali smo i tješili jedni druge da nas sigurno neće poslati u borbu", kaže Avaliani. Ono što je Rus potom doživio opisuje kao putovanje kroz vrijeme u daleku prošlost, "rat kao prije 400 godina". Svako malo dolazili bi vojnici, pokupili po 50-ak ljudi i odveli ih na frontu. Malo tko se vratio. "Pričali su nam strašne stvari. Govorili su da u prvom redu ginu gotovo svi."
Jednog dana u veljači, neposredno prije četvrte godišnjice ruske invazije, Avaliani, ljubazan čovjek s bradom, sjedi u prostorijama humanitarne organizacije u Berlinu. Krajem 2022. odlučio se na bijeg. Nekoliko muškaraca koji su pobjegli s njim odmah su strijeljani, kaže Avaliani. On je bio zatvoren u podrumu i ponovno poslan prema fronti. Drugi pokušaj bijega je uspio. Malo je ruskih dezertera koji se usude pod punim imenom ispričati što su doživjeli u vojsci. Mnogi se boje osvete čak i u inozemstvu, osobito ako su zaglavili u zemljama poput Armenije ili Kazahstana, gdje doseže duga ruka ruskih vlasti. Spiegel je razgovarao i s muškarcima koji su dezertirali tek prošle godine. Njihova izvješća u mnogim su točkama slična Avalianijevom. Svi opisuju snage Kremlja kao monstruoznu organizaciju: arhaičnu, korumpiranu, brutalnu i nekompetentnu.
Vojska je alat kojim Putin želi izboriti poštovanje u svijetu. Kroz "specijalnu operaciju", kako se rat u Rusiji eufemistički naziva, zemlja je "povratila status punopravne suverene države", tvrdio je vladar Kremlja na sastanku s vojnim vrhom u prosincu. Iako je priznao da vojska i dalje ima mnogo problema, Putin je ustvrdio da se ona "fundamentalno promijenila". Promjena se navodno vidi u zapovijedanju, taktici, strategiji i učinku obrambene industrije. Putin želi vojsku koja se može mjeriti s NATO-om, a ne samo s Ukrajinom koju podupire taj savez.
No, mogu li ruske izmučene trupe to postići dok rat u Ukrajini traje? Mogu li nakon toga? Jesu li Putinovi planovi o super-vojski samo pusta retorika ili se Europa mora bojati? Rat je doista potaknuo modernizaciju trupa Kremlja. Rusija svake godine troši sve više na svoju vojsku. U borbi protiv Ukrajinaca ruske su trupe naučile neke lekcije i prilagodile se. Ipak, borbe svakog tjedna gutaju većinu resursa: tisuće ljudi, bezbrojne dronove i rakete. Procjenjuje se da je na ruskoj strani već ubijeno više od 300.000 vojnika. Unatoč tome, Putin želi povećati vojsku na 1,5 milijuna aktivnih vojnika. Također želi modernizirati nuklearni arsenal i preuzeti vodeću ulogu u području dronova i umjetne inteligencije.
Putin zahtijeva da vojska stavi pod kontrolu četiri ukrajinske regije koje je anektirao 2022. Rusi napreduju polako uz ogromne gubitke. Prošle godine zauzeli su novih 4800 kvadratnih kilometara, što je tek 0,8 % ukrajinskog teritorija. Ukupno kontroliraju oko petinu zemlje. Kada je vojska upala u Ukrajinu 24. veljače 2022., mnogi su je smatrali nadmoćnom. Planirali su zauzeti Kijev u nekoliko dana. To je bila njihova najveća pogreška. Ukrajinci su osujetili desante, uništavali kolone vozila i nanijeli Rusima katastrofalne gubitke. Rusija nikada nije uspjela ostvariti prevlast u zraku; njihovi su zrakoplovi obarani čak i starim sovjetskim sustavima.
Od 2023. rat se pretvorio u krvavi pozicijski rat. Zbog sveprisutnih dronova vojnici se gotovo ne mogu kretati. Masovna uporaba dronova-kamikaza najznačajnija je inovacija ovog rata. Moskva je nabavila iranske modele Shahed i koristi ih masovno na fronti i za teroriziranje unutrašnjosti Ukrajine. Dara Massicot, vodeća stručnjakinja za rusku vojsku, kaže da zapadni mediji često osciliraju između toga da Ruse vide kao nepobjedivu silu koja će pregaziti NATO ili kao "tigar od papira". Istina je u sredini: ruska vojska je nakon četiri godine rata prilagodljiva i očvrsnula, ali i teško oštećena, smatra Spiegel.
Rusija se trudi učiti iz pogrešaka. Kako bi generali u Moskvi saznali što se stvarno događa na terenu, formirane su posebne skupine promatrača koji ispituju vojnike na fronti mimo službenih kanala izvješćivanja koji su često uljepšani. Austrijski stručnjak Gustav Gressel napominje da su Rusi postali bolji u planiranju dalekometnih napada, ali im na taktičkoj razini nedostaje iskusnih časnika koji bi te planove proveli. Rezultat je "brza i loša obuka časnika čija se uloga svodi na tjeranje ljudi naprijed". Gubici su stravični. Procjenjuje se da je do 1,3 milijuna ruskih vojnika ubijeno, ranjeno ili nestalo. U siječnju 2026. Rusija je navodno gubila prosječno 1023 čovjeka dnevno.
Regrutacija je postala skup posao. Spiegelov novinar na tajnom zadatku kontaktirao je regruterku Jelisavetu koja preko Telegrama nudi bonuse od 24.000 eura za potpisivanje ugovora i plaću od 2000 eura mjesečno. Budući da Rusija ima demografskih problema, regrutiraju se zatvorenici, dužnici, pa čak i stranci (Nepalci, Kolumbijci, Afrikanci). U vojsci vlada toksična kultura. Dezerteri govore o mučenju vlastitih vojnika, batinama i "nulificiranju" (ubijanju onih koji odbiju zapovijedi). Kazneni odredi stoje iza linija i pucaju na one koji se povlače.
Prema analizi njemačke obavještajne službe (BND), Rusija je 2025. potrošila oko 250 milijardi eura na obranu – gotovo polovicu svog državnog proračuna. Ruska obrambena industrija radi punom parom i proizvodi deset puta više oklopnih vozila od Europe. Ipak, većina toga se odmah potroši na ratištu. Postavlja se pitanje: je li NATO spreman? Simulacije rata na Baltiku pokazale su da bi ruske trupe mogle brzo izolirati baltičke države ako Zapad reagira neodlučno. Opasnost ne leži samo u veličini ruske vojske, već u njezinu ogromnom iskustvu u modernom ratovanju koje europske vojske nemaju. "Dok je Rusija vezana u Ukrajini, Europa ima vremena za pripremu, ali to vrijeme ubrzano istječe", zaključuje njemački medij.
Otvori KEKS Pay
