Tijesna pobjeda predsjednika Turske, Recepa Tayyipa Erdoğana nad Kemalom Kılıçdaroğluom s 52,2% glasova nasuprot 47,8%, i to najviše zahvaljujući glasovima dijaspore, posebice one iz Njemačke, pokazuje veliku podjelu unutar turskog društva. Osim na političke podjele, dvije ideologije i dva svjetonazora, na sekularizam i islamizam, već dulje vrijeme tursko je društvo podijeljeno na bijele i crne Turke.
Bitka koja se odvijala u nacionalnoj politici kao i u svakodnevnom životu postala je, sasvim doslovno, crno-bijela. S jedne su strane tzv. bijeli Turci koji štuju utemeljitelja republike, Kemala Atatürka i njegovu misiju preoblikovanja imidža Turske u Europi – sekularne, republikanske, očišćene od otomanskog nasljeđa, dok su na drugoj strani crni Turci, uglavnom konzervativni muslimani, koji su desetljećima bili marginalizirani u većinski muslimanskoj naciji, isključeni iz turske elite sve dok 2003. jedan od njih nije postao populistički premijer. Budući da turski predsjednik pripada konzervativnim muslimanima, za sebe kaže da je crni Turčin.
Pojavila se i treća klasa – sivi Turci. Urbana, obrazovana, mlađa generacija, ali i religiozna
Glavni je razlog Erdoğanova populistička vladavina, sa svojim metaforama o nižim klasama i uvijek korisnom podjelom, bijelih protiv crnih Turaka.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.