Razvoj švedskog lovca JAS 39 Gripen započeo je krajem 1970-ih godina, kada je Švedska tražila zamjenu za svoju zastarjelu flotu zrakoplova Saab 35 Draken i Saab 37 Viggen. Potreba nije bila samo za novim zrakoplovom, već za svestranom platformom koja može istodobno obavljati lovačke, jurišne i izviđačke misije, što je sažeto u akronimu "JAS" (Jakt, Attack, Spaning). Ključni zahtjev bio je ukorijenjen u švedskoj doktrini obrane iz hladnog rata, koja je predviđala raspršivanje zračnih snaga na brojne pomoćne lokacije diljem zemlje. Stoga je novi zrakoplov morao biti sposoban za polijetanje i slijetanje s improviziranih pista, poput dionica autocesta, dugih samo 800 metara, i to u teškim zimskim uvjetima. Cilj je bio stvoriti zrakoplov manji od Viggena, ali s jednakim ili boljim doletom i nosivošću naoružanja.
Put od koncepta do operativnog zrakoplova nije bio bez izazova. Nakon što je tvrtka Saab predstavila prvi prototip 1987. godine, a prvi let je obavljen u prosincu 1988., razvojni program suočio se s ozbiljnim poteškoćama. Tijekom testiranja dogodile su se dvije nesreće, 1989. i 1993. godine, obje uzrokovane problemima s naprednim digitalnim "fly-by-wire" sustavom kontrole leta. Ove nesreće dovele su u pitanje budućnost projekta, no švedski inženjeri, u suradnji s američkim stručnjacima, uspjeli su ispraviti softverske nedostatke. Nakon opsežnih izmjena, Gripen je konačno ušao u službu Švedskog ratnog zrakoplovstva 1996. godine, dokazavši otpornost i zrelost dizajna. Ovi su događaji, iako negativni, na kraju pridonijeli stvaranju iznimno pouzdanog i sigurnog sustava upravljanja.
Gripenov dizajn s delta krilima i kanardima daje mu izvanrednu agilnost i manevarske sposobnosti, što ga čini iznimno opasnim protivnikom u bliskoj zračnoj borbi. No, njegova prava snaga leži u višenamjenskoj prirodi i naprednoj tehnologiji. Sustavi zrakoplova potpuno su integrirani, omogućujući pilotu "fuziju senzora" – spajanje podataka s radara, infracrvenih senzora i podatkovnih veza u jedinstvenu, lako razumljivu sliku bojišta. Jedna od najimpresivnijih karakteristika je sposobnost brzog prebacivanja između uloga doslovno pritiskom na gumb. Dizajniran je za operacije s minimalnom podrškom; tim od jednog tehničara i pet vojnika može ga napuniti gorivom, naoružati i pripremiti za novi let unutar samo deset minuta. Ova sposobnost, u kombinaciji s mogućnošću korištenja kratkih i neuređenih pista, daje mu operativnu fleksibilnost koju malo koji drugi lovac posjeduje.
Najveća kontroverza koja okružuje Gripen jest njegov nedostatak "stealth" (nevidljivih) karakteristika po kojima su poznati lovci pete generacije poput američkog F-35. Dok kritičari tvrde da ga to čini zastarjelim, Saab i korisnici Gripena ističu drukčiju filozofiju preživljavanja. Kako je objasnio bivši testni pilot Jussi Halmetoja: "Nismo išli putem nevidljivosti, odlučili smo se za pametan put." Umjesto da se oslanja na oblik trupa za smanjenje radarskog odraza, Gripen koristi jedan od najsofisticiranijih sustava za elektroničko ratovanje (EW) na svijetu. Taj "elektronički štit" aktivno ometa i zavarava neprijateljske radare, čineći zrakoplov iznimno teškom metom za praćenje i zahvat. Ova strategija postaje sve relevantnija jer se razvijaju novi senzori sposobni detektirati čak i "stealth" zrakoplove. Ipak, ostaje činjenica da je Gripen, kao jednomotorni lovac, po nekim performansama poput maksimalnog potiska i nosivosti, inferioran težim, dvomotornim konkurentima poput Eurofighter Typhoona.
Jedan od glavnih aduta Gripena, posebno za zrakoplovstva s ograničenim proračunom, jest njegova ekonomičnost. Operativni troškovi su među najnižima u svijetu modernih borbenih zrakoplova. Studija iz 2012. procijenila je cijenu sata leta na oko 4.400 €, što je značajno manje od konkurencije. Osnovna verzija, JAS 39C, dugačka je 14,1 metar, s rasponom krila od 8,4 metra i maksimalnom visinom leta od 15.240 metara. Pokreće ga motor Volvo RM12 koji mu omogućuje postizanje maksimalne brzine od 2 Macha. Naoružan je topom Mauser BK-27 kalibra 27 mm i može nositi širok spektar projektila zrak-zrak i zrak-zemlja, uključujući AIM-9 Sidewinder, AMRAAM i protubrodske rakete RBS-15.
Kako bi ostao relevantan u desetljećima koja dolaze, Saab je razvio novu generaciju, Gripen E/F. Ova inačica donosi revolucionarne promjene: pokreće je snažniji motor General Electric F414G koji osigurava 20% veći potisak i sposobnost nadzvučnog krstarenja (supercruise) bez korištenja dodatnog sagorijevanja. Opremljen je najmodernijim AESA radarom Raven ES-05, ima 40% veći kapacitet unutarnjeg goriva, što mu značajno povećava dolet te veći broj podvjesnih točaka za naoružanje. Jedna od ključnih prednosti je integracija projektila Meteor, koji se smatra jednim od najubojitijih dalekometnih projektila zrak-zrak na svijetu. Modularna arhitektura avionike omogućuje brze i jeftine nadogradnje softvera i hardvera, osiguravajući da zrakoplov ne zastarijeva tehnološki.
Osim tehnoloških prednosti, Gripen nudi jedinstvenu fleksibilnost u naoružanju i industrijskoj suradnji. Za razliku od američkih platformi, korisnici Gripena mogu relativno lako integrirati oružje različitih proizvođača – europskih, izraelskih ili drugih – što im daje stratešku neovisnost. Saab je poznat po ponudi značajnog prijenosa tehnologije i uključivanja lokalne industrije u proizvodnju, kao što je bio slučaj s Brazilom. Danas Gripen leti u zračnim snagama Švedske, Češke, Mađarske, Južnoafričke Republike, Tajlanda i Brazila, dok ga Ujedinjeno Kraljevstvo koristi za obuku testnih pilota. Upravo je Češko ratno zrakoplovstvo dokazalo njegovu vrijednost sudjelovanjem u brojnim NATO-ovim misijama, potvrđujući potpunu interoperabilnost unutar Saveza.
Svaki zrakoplov je onoliko učinkovit koliko je njegov pilot u trenažu, odnosno koliko sati godišnje provede u zraku sa zrakoplovom. Ima još nešto u svemu tome..npr. Vučić se hvali da će za razliku od Hrvatske kupiti nove Rafale, no ne govori o tome da obzirom na to da nisu u NAO ne mogu kupiti paket raketa zrak-zrak koji bi oni željeli što u praksi znači da bi u zračnoj borbi između polovnih hrvatskih Rafala i novih srpskih Rafala Vučić bio "kraći" za barem 40 kilometara.