Grijanje, tjedna kupovina, struja: čini se da sve poskupljuje. Kava u omiljenom kafiću odjednom košta 4,50 eura, a košarica namirnica dvostruko više nego prije. Zbog toga mnogi Nijemci zabrinuto gledaju u svoje bankovne račune jer na kraju mjeseca jedva da išta ostane. U takvim uvjetima, štednja se čini kao nedostižan luksuz. Novinari BILD-a razgovarali su s građanima diljem Njemačke kako bi saznali mogu li uopće više staviti nešto novca na stranu. Ako da, koliko uspijevaju uštedjeti?
Mnogi Nijemci kao prioritet ističu štednju za nepredviđene situacije. Mike Tegge (45), terenski radnik iz Glienicke/Nordbahna, jedan je od njih. "Moja supruga i ja svakog mjeseca stavimo sa strane po 200 eura na štedni račun. To je za hitne slučajeve, ako se pokvari perilica rublja, ili za godišnji odmor," kaže on, dodajući da su uspjeli skupiti preporučeni iznos od 2 do 3 neto plaće za takve situacije. Ipak, za mirovinu namjerno ne štede dodatno, jer "tko zna što će od toga na kraju biti".
Sličan iznos, oko 200 eura mjesečno, uspijeva uštedjeti i Caroline Grams (29), administratorica iz Berlina, iako primjećuje da joj plaća ne prati dvostruko veće troškove života. Zbog brige za mentalno zdravlje prešla je na skraćeno radno vrijeme, zbog čega joj ostaje vrlo malo za štednju. "Još se ne moram ničega odricati, ali voljela bih da mogu više uštedjeti," iskrena je Caroline, koja uz štednju za hitne slučajeve uplaćuje i 100 eura u dodatnu mirovinsku štednju.
Vlasnici nekretnina podijeljeni
Posjedovanje nekretnine za jedne je olakšanje, a za druge golemo opterećenje. Moritz Franke (40), automehaničar i otac dvoje djece iz Kisdorfa, kaže kako njegova obitelj više ne može uštedjeti gotovo ništa. "Kupili smo nekretninu i jedva da išta ostane na kraju mjeseca. Godišnji odmor je moguć najviše jednom godišnje. Izvlače vam novac iz džepa gdje god stignu. Kako onda uštedjeti?" pita se on. Iako su otplatili svoju kuću, radna terapeutkinja Ute (57) i umirovljenik Björn Patek (70) iz Sondershausena također osjećaju pritisak. "Štedjeti je postalo mnogo teže", kažu. Visoki troškovi, posebice za grijanje na plin i drva, prisiljavaju ih na odricanje od odlazaka u restorane i kupovine odjeće.
S druge strane, Manuela Janssen (51), liječnica iz Erfurta, u znatno je boljoj poziciji. "Meni je dobro, unatoč porastu troškova," kaže ona. Zahvaljujući stabilnim prihodima, mjesečno ulaže 200 eura u investicijski i mirovinski fond, a ključnu ulogu igra činjenica da je pri samom kraju s otplatom kredita za kuću, što joj značajno olakšava situaciju.
Umirovljenici se snalaze na različite načine
Za umirovljenike je situacija posebno izazovna. Hans-Jürgen (70) i Doris Martin (68) iz Winsena s nostalgijom se prisjećaju vremena kada su mogli puno više staviti na stranu, ponekad i do 15.000 eura godišnje. Danas, kažu, uz poskupljenja i želju da pomognu unucima, jedva uspijevaju nešto uštedjeti. Nekima, poput Ingeborg Teubner (93), bivše knjigoveže iz Berlina, dodatni prihod je ključan za preživljavanje. "Srećom, još uvijek mogu nešto uštedjeti jer primam udovičku mirovinu svog supruga. Bez te dvostruke mirovine ne bih mogla zadržati ni stan. Mjesečno uplaćujem 50 eura u osiguranje za slučaj smrti, kako moja djeca kasnije ne bi bila opterećena. Osim toga, sretna sam ako mjesečno mogu sačuvati nekoliko eura za svoje praunuke."
Potpuno drugačiju priču ima Rolf Nelle (71), umirovljenik iz Neubrandenburga, koji je još od 1993. godine svakog mjeseca ulagao između 400 i 500 eura u državne obveznice i fondove. "To dobro funkcionira i s mojom mirovinom. Novac je namijenjen za moju skrb i zdravstvene potrebe u budućnosti", objašnjava Rolf, koji unatoč poskupljenjima i dalje dobro izlazi na kraj s novcem.
Štednja moguća samo uz dodatni posao
Da bi se uopće moglo štedjeti, nekima je potreban i dodatni posao. Janine Cellner (36), pedagoginja i učiteljica plesa iz Erfurta, to najbolje zna. "Kod mene je na snazi apsolutna štednja – i sretna sam što uopće mogu nešto staviti sa strane. To je 300 eura mjesečno koje ulažem oprezno, bez rizika," kaže Janine. Kako bi to postigla, uz posao pedagoga od 20 sati tjedno, radi i kao samostalna učiteljica plesa. "Samo zahvaljujući tome mogu nešto uštedjeti uz ovolike troškove života. Putujemo povoljno i rijetko jedemo u restoranima. Tako spajamo kraj s krajem – jer moramo biti štedljivi."
problem je da vise od 50% ljudi zive u stanarini a stanarina pojede vise od pola place uz to jos dolazi jako skupa struja 0,42 centa po kilovatu to je 5x skuplje nego u hrvatskoj. Skupa osiguranja i porez na auto. evo preko 400000 iskljucenja struje prosle godine jer ljudi nisu mogli platiti struju.