Predsjednik Zoran Milanović dao je instrukciju hrvatskom predstavniku u UN-u - jer veleposlanika tamo trenutačno nema - da glasa za rezoluciju UN-a oko Gaze, dok je iz Ministarstva vanjskih poslova došla pak instrukcija da bude suzdržan, kako je naposljetku Hrvatska i glasala. Izvori bliski predsjedniku to vide kao još jedan dokaz da se premijer Andrej Plenković ne želi dogovoriti oko novih veleposlanika s obzirom na to da trenutačno svi, kaže izvor, izvršavaju isključivo ono što od njih traži Vlada i ignoriraju stavove predsjednika države. To može biti točno, ali ni ne mora. Štoviše, može ići u suprotno i potvrditi staru Milanovićevu tezu da želi "svoje veleposlanike". I dodatno, ovo nije presedan da bi govorio o akutnom obračunu dva brda - jedan hrvatski diplomatski predstavnik se i ranije našao pod unakrsnom vatrom prije glasanja. Bio je to Mario Nobilo, stalni hrvatski predstavnik pri NATO-u, kad je Milanović 2022. najavio da će tražiti od njega da blokira ulazak Finske i Švedske u NATO.
Ako veleposlanik dobije jednu uputu od predsjednika, a drugu od Vlade, odnosno Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koga će poslušati? Vlada ima instrumente kojima može riješiti situaciju, ali ni Milanović nije bez mogućih rješenja.
Nije neuobičajeno da u državama, ne samo u Hrvatskoj, sukreatori vanjske politike vode različite politike. Veleposlanici, ne samo naši, u tim slučajevima pokušavaju nekako žonglirati, kada i kako se može. Ustav je, po tumačenju naših sugovornika, prilično jasan. Na temelju odredaba Vlada vodi vanjsku politiku, a predsjednik i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike, a instrukcije veleposlanicima obično šalje Ministarstvo vanjskih poslova. No nema sumnje da predsjednik Zoran Milanović moći zatražiti tumačenje Ustava i detaljniju razradu svojih ovlasti.
A kako se to u drugim državama rješava u praksi? Neke države, kad se sukreatori ne mogu dogovoriti, odluče "preskočiti" glasovanje pa se predstavnik jednostavno povuče iz dvorane, baš kao u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, gdje se bilježe slučajevi kad države nisu ostavile nikakvog traga, ni službeno ni neslužbeno. Takav scenarij ipak u ovoj situaciji nije bio nimalo izgledan jer su politike Vlade i predsjednika potpuno suprotne, ali i dovoljno važne da se želi izraziti stav.
Vlada, odnosno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ima mogućnost kako zaštititi veleposlanika i ne izložiti ga pritiscima. Naime, neke stvari se mogu pokriti i notom Ministarstva vanjskih i europskih poslova i tako "skloniti" veleposlanika. Potencijalno, pošalje li MVEP notu hrvatskom stavu prije nekog glasovanja, veleposlanik ne mora fizički biti na glasanju, a stav se uzima u obzir kao da je pritisnuo jedan od ponuđenih odgovora.
S druge strane, predsjednik u teoriji ima još jednu mogućnost - on potpisuje izjave ili instrumente o potvrđivanju međunarodnih ugovora prije njihova polaganja kod depozitara. Dok isprava nije položena i depozitar to potvrdi notom, ne računa se da je država nešto potvrdila, čak niti nakon glasanja u Saboru. Tom mogućnosti se Milanović još nije poslužio.
Otvori KEKS Pay
je li veleposlanik guzio maloljetne dečkiće ili curice pa mu mosad prijeti objavom snimki.ili možda netko iz AP OVE VLADE..TU JE RAZLOG ZA OVAKVO GLASANJE