Italija je ove godine po prvi put 10. veljače obilježila kao Dan
sjećanja na žrtve u fojbama i eksodus talijanskih izbjeglica iz Istre,
Rijeke i Dalmacije. Taj dan nacionalnog sjećanja, što nije državni
praznik, već dan sjećanja, usvojen je u parlamentu prošle godine
glasovima gotovo svih parlamentaraca stranaka lijevog i desnog centra.
Datum je izabran u spomen na Pariški mirovni sporazum iz 1947. kojim je
Jugoslavija dobila Istru. Bacanje ljudi u fojbe, kraške jame u zaleđu
Trsta i u Istri, jedna je od dramatičnih stranica talijanske povijesti,
istaknuto je tijekom obilježavanja Dana sjećanja. Uoči toga dana
talijanska televizija RAI prikazala je film u dva nastavka "Srce u
jami", inspiriran tragedijom fojbi. Taj film zatim je prikazan na
slovenskoj televiziji, a danas i sutra emitirat će ga i HTV u
sklopu popularne "Latinice".
No, film, tvrdi redatelj Alberto Negrin, nije imao namjeru dobivanja
epiteta povijesnog ili dokumentarnog, već je samo oslikao dramu onoga
doba, dramu kroz koju su prošli svi, a ne samo jedna strana, gledanu
očima djeteta, koje najprije voli oružje, stavlja si kacigu na glavu,
igra se s topom, a na koncu razbija pušku. Film ima pacifističku, a ne
revanšističku poruku, rekao nam je Negrin.
Zločinački čin
Što su bile fojbe? To su kraške jame u koje su zločinci, jer riječ je o
zločinačkom činu, bacali ljude.
Prije Drugog svjetskog rata postojali su i stihovi koji su propagirali
fašističko bacanje Slavena u fojbe u Istri. Dakle, u kraškim
jamama završili su i mnogi Hrvati i Slovenci. Zatim su u Istru
stigli Titovi partizani, koji su se svetili ne samo fašistima, već su u
fojbama završili i mnogi talijanski civili.
Talijanska desnica govori kako su "titini", kako nazivaju Titove
partizane (u filmu se ne govori ni o Slovencima, ni o Hrvatima, niti o
komunistima kao onima koji su bacali Talijane u fojbe, već samo o
"titinima"), bacili u fojbe oko 20.000 Talijana.
Po nekim analizama povjesničara bačeno je oko 5000, a neki slovenski
predstavnici govore kako je u jamama završilo "samo" oko 1500 fašista.
Neki pak spominju i manje brojke. No, da je u jame bačen i samo jedan
čovjek "optužen" zbog svoje nacionalnosti već bi se radilo o zločinu.
Dakle, nema nikakva smisla licitirati brojkama žrtava, kao niti
tvrdnjom da su prvi počeli fašisti bacati ljude u jame. Osveta nije
spojiva s civilizacijskim ponašanjem. Osim toga, i ubojstva, pa i
fašista, a da im se prethodno ne sudi ili da im isti bude i sudac i
krvnik, zločini su i kao takve ih trebaju okarakterizirati svako
civilizacijsko društvo, svaka pravna država. Po kazivanjima očevidaca,
preživjelih Talijana, bilo je slučajeva da su "titini" pokraj jame
vezali više osoba i pucali samo u prvu, kako bi padom u jamu povukla
ostale, koji su zatim živi umirali u bezdanu.
Bazovica kraj Trsta
Simbolička jama za Italiju je ona u Bazovici pokraj Trsta. Spomenik je
proglašen nacionalnim tek sedamdesetih godina. U tu jamu bačene su
osobe, ali zatim i životinje, a na koncu su saveznici po oslobađanju
Trsta u nju bacili tone eksploziva i oružja. Tako je onemogućeno
iskapanje posmrtnih ostataka. U poslijeratnom razdoblju ni saveznicima,
niti talijanskim komunistima, a kamoli jugoslavenskim državnicima, nije
bilo "potrebno" proučavati slučaj fojbi. Započelo se istraživati,
izvučeni su neki leševi iz jama, ali onda je sve zaustavljeno.
Zapad nije htio stvarati probleme s Titom, koji je prekinuo sa
Staljinom. Tako je sve završilo u određenom zaboravu, namjernom
prešućivanju povijesti. No, žrtve se ne mogu sakriti i došao je dan u
kojem se počelo javno govoriti o mračnim danima jama. Film "Srce u
jami" potaknuo je raspravu. Fojbe bi tako konačno trebale postati
predmetom obrade povjesničara, a ne političara.
Dan sjećanja ne smije biti danom stvaranja novih mržnji. Talijani,
Slovenci i Hrvati mogu graditi zajedničku budućnost u štovanju
različitosti i povijesti, poručio je šef talijanske države Carlo
Azeglio Ciampi. Došlo je vrijeme da razumna sjećanja oduzmu mjesto
pretjeranoj mržnji.
Načelo dostojanstva osobe, štovanje temeljnih ljudskih prava i prava
manjina temeljima su Europske unije, rekao je Ciampi. Valjda će se
tako, s potrebom povijesnog, a ne političkog rasvjetljavanja tragedije
fojbi, prihvatiti i u Hrvatskoj to razdoblje. Pretpostavlja se da će se
u proljeće ove godine sastati predsjednici Italije, Slovenije i
Hrvatske i odati počast žrtvama fašizma i komunizma.
: Nisam znao da iza filma stoji talijanska desnica
Da sam znao da će iza toga filma stajati talijanska desnica i da će on biti običan politički pamflet nikad ne bih prihvatio tu ulogu, kazao je srpski glumac Dragan Bjelogrlić koji u talijanskom filmu "Srce u jami" glumi glavnog negativca, partizana Novaka. Dodaje da je ulogu prihvatio isključivo zbog proboja na talijansko tržište, odlaska u Rim, rada s talijanskim glumcima te zbog izazova da glumi negativca, a za političku pozadinu filma, kaže, nije znao, kao ni ostali glumci. - Zvali su me kasnije da sudjelujem na skupu talijanske desnice u Trstu, što sam, naravno, odbio. Jedino što mene kao glumca zanima jest uloga. Moj lik je najkompleksniji i najbolji u cijelom filmu, a to potvrđuju i brojne kritike koje se tiču kreativnog dijela. Ja sam za to zaslužan i time se ponosim - naglašava D. Bjelogrlić. (K. R.)
'Titini' u jame bacili oko 5000 osoba
Početkom 70-ih godina Tito je tijekom govora u tadašnjem Titogradu kazao da je iz Istre i Dalmacije otišlo oko 300.000 Talijana. Talijanska desnica je zaključila da, ako je Tito priznao eksodus 300 tisuća, zasigurno je bilo 350 tisuća Talijana. Sada se s tom brojkom barata, premda je to veći broj od osoba talijanske nacionalnosti koje su živjele u tim krajevima. Točan broj osoba bačenih u fojbe zasigurno se neće doznati, ali se polazi od broja nestalih i deportiranih Talijana u vrijeme ulaska Titovih partizana u Istru i posebno tijekom 40 dana boravka "titina" u Trstu i Gorici. Bilo je deportirano oko 20.000 Talijana u logore pokraj Ljubljane i drugdje. Mnogi su se vratili, ali se to u nekim računicama ne uzima u obzir. Ipak, po ozbiljnijim proračunima i analizama, "titini" su u fojbe bacili oko 5000 osoba. Zasigurno su u jame završili i mnogi Hrvati i Slovenci koji su se protivili komunizmu, kao što slične jame postoje i u Zagorju.
