Na Velebitu je u 40 godina zabilježeno čak 287 vrsta ptica, od čega 144 vrste ptica gnjezdarica, ali i ostalih vrsta preletnica i rijetkih vrsta. Među njima su bile ili još jesu 33 vrste grabežljivica, bjeloglavi sup posljednji put se gnijezdio prije 27 godina, crni lešinar je izumro, dok na Velebitu i danas možete vidjeti orlove, sokole, jastrebove, devet vrsta sova, mnoge vrste djetlića, tetrijebe… Sve ovo, ali i još mnogo drugih informacija rezultat su 40-godišnjeg istraživanja dr.sc. Gordana Lukača iz Nacionalnog parka Paklenica koji je u knjizi Ptice Velebita prikazao i rasprostranjenost svake ptičje vrste na karti, te njihove tipove staništa i lokalitete gdje su ptice zabilježene kao i gnijezdilišta pojedinih vrsta.
- Zbog svoje veličine i izuzetnih krških staništa, klimatskih osobitosti, vegetacije i raznolikosti flore, Velebit spada među centre endemizma biljnog svijeta i iznimnog bogatstva i raznolikosti ptičjeg svijeta, ali i cjelokupne bioraznolikosti. Nažalost, nikada nije u cijelosti napravljena ornitofauna ove izuzetno vrijedne i posebne planine. Stoga su od travnja 1984. pa do danas obilaženi različiti i što brojniji lokaliteti u Parku prirode Velebit, te je popisivano bogatstvo i raznolikost ptičjeg svijeta. Do sada je na području Velebita zabilježeno 287 vrsta ptica. Od toga su na širem području sjevernog Velebita zabilježene 154 vrste, na srednjem 124, u južnom 266 i 129 vrsta u jugoistočnom dijelu Velebita. Usporedbom s ostalim parkovima prirode u Hrvatskoj, Velebit je po bogatstvu i raznolikosti vrsta svrstan odmah iza Kopačkog rita, koji je park prirode s najvećim brojem do sada zabilježenih ptičjih vrsta, gotovo 300 - istakao je Gordan Lukač u podacima koje je dostavio Večernjem listu dodajući da nepovoljni utjecaji, sve intenzivnija sječa šuma, gradnja lokalnih cesta i devastacija mnogobrojnih staništa nisu zaobišli niti Velebit - ističe Lukač pa navodi primjer opadanje brojnosti velikog tetrijeba, lještarku, najintrigantniju vrstu iz skupine kokošaka, jarebicu kamenjarku. I Trčka je sve rjeđa vrsta. Isto se može reći i za prepelicu…
- Posebnu vrijednost Velebitu daju ptice grabljivice, koje su s 33 zabilježene vrste, a 12 vrsta se ovdje i gnijezdi. Gotovo sve vrste europskih sova nastanjuju Velebit, dok je gotovo ugroženih vrsta sova čak pet. Na širem području parka prirode Velebit do sada su zabilježene i 33 vrste ptica grabljivica, od kojih se 9 vrsta gnijezdi u prostoru nacionalnog parka odnosno 12 vrsta u široj okolici parka prirode. Dvije vrste su izumrle iz Hrvatske, crni lešinar i crkavica, dok je bukoč regionalno izumrla gnjezdarica, a povremena preletnica u obalnom području parka prirode Velebit i Nacionalnog parka Paklenica, do sada je zabilježena četiri puta. Bjeloglavi sup se kao gnjezdarica zadržavao do kraja 1999. god. kada se prestao gnijezditi u Nacionalnom parku Paklenica. Ovo je ujedno bilo i jedino kopneno gnjezdište u Hrvatskoj - ističe Lukač i navodi rijetke vrste koje su zabilježene do sada samo jednom u preletu i to orao kliktaš, kratkoprsti kobac, stepska eja, crni lešinar, crna lunja, crvekasta lunja i mali sokol.
Po dva puta je zabilježen stepski sokol, a tri puta orao štekavac, patuljasti orao, bjelonokta vjetruša i eleonorin sokol, Bukoč je zabilježen četiri puta, a više puta krški sokol - zoran je prikaz istraživanja Gordana Lukača koji je Večernjem listu dostavio i podatke u kojima se detaljno navode sve vrste sova, staništa ušara, ali i malog i sivog ćuka, i skrovite vrste sova, gnjezdarice, ali i broj parova ptica promatranih u nižim dijelovima, šumarcima hrasta medunca uglavnom zimi, no uz naglasak da postoji vjerojatnost da se povremeno u manjem broju gnijezde uz obalu…Poseban naglasak je dao na djetliće zastupljene sa svih 10 europskih vrsta u prostoru NP-a Paklenica i na čitavom Velebitu. Tu su i sjenica a od osam vrsti na Velebitu se gnijezdi 7, dok su tu i skupina grmuša ptica grmlja i niskog raslinja, ali i šuma s dobro razvijenim slojem grmlja. Ukupno je u parku prirode zabilježeno 8 vrsta, od kojih je 7 vrsta gnjezdarica, dok je siva grmuša na Velebitu jedino prisutna u vrijeme proljetne i jesenske selidbe…
Trepteljke su pak zastupljene s tri vrste gnjezdarica, zabilježeno je 7 vrsta strnadica od kojih je 5 vrsta tipičnih gnjezdarica u različitim visinskim zonama Velebita. - Praćenjem brojnosti vrsta u pojedinim tipovima staništa, najbrojnija gnjezdarica u staništima grmlja i šumskim staništima je kos. Brojnost na Velebitu procijenjena je na 40.000 – 45.000 parova. Kos se sreće i u svim naseljima u parku prirode Velebit. Slijedi dominantna gnjezdarica grmlja crnokapa grmuša koja se s 41.000 – 44.000 parova gnijezdi u svim tipovima grmlja od morske obale do najviših velebitskih vrhunaca. Vrsta je počela gnijezditi i u obalnom području. Zeba je treća vrsta po brojnosti kao tipična gnjezdarica manjih šumskih sastojina i šuma, te gnjezdarica krošnji s 34.000 – 38.000 parova. Zviždak se gnijezdi s 29.000 – 30.000 parova u šumama i šikarama južne i sjeverne padine.
U submediteranskom grmlju bjelobrka grmuša je gnjezdarica od morske obale do 600 m u sjevernom, odnosno 950 m u južnom dijelu Velebita s 15.100 – 18.900 parova. Šumske sastojine svih tipova od 300 do 1.400 m nastanjuje crvendać s 14.000 – 15.000 parova. Slavuj je gnjezdarica grmlja i šuma s grmljem od morske obale do oko 950 m s 12.000 – 13.000 parova. Degradacijske stadije i grmlje šmrike, te ostala staništa kamenjarskih livada s pojedinačnim grmljem, ali od morske obale do najviših vrhunaca nastanjuje juričica s 8800 – 9400 parova. U vršnoj zoni se sreće u boru krivulju. Na šumskim rubovima od 300 m do najviših velebitskih vrhova je gnjezdarica prugasta trepteljka s 4500 – 5000 parova.
Kamenjare bez vegetacije, blokove stijena nastanjuje petrofilna vrsta primorska bjeloguza s 3100 – 3800parova. Sukcesija i zaraštavanje kamenjara utječe nepovoljno na ovu vrstu koja nestaje s takvih površina. Na gornjoj granici šume u boru krivulju je najčešća gnjezdarica sivi popić koji se gnijezdi na čitavom vršnom pojasu od sjevernog do južnog Velebita s 3100 – 3800 parova. Drozd imelaš je prisutan u svim tipovima šuma. Kobac je također s 250 – 300 parova raširen u svim šumskim tipovima staništa Parka prirode Velebit. Vrlo skrovita vrsta jastreb zastupljena je sa 120 – 150 parova. Moguće je da je zbog skrovitog načina života ova brojnost podcijenjena. Škanjac osaš je s 50 – 80 parova zabilježen u većini šumskih staništa Parka prirode Velebit. Najrjeđe vrste zastupljene su s najmanje gnijezdećih parova, orao zmijar s 15 do 20 parova, eja livadarka s 5 – 10 parova, suri orao s 3 – 5 i prugasti orao sa svega 1-2 para. Smanjena brojnost ovih vrsta rezultat je stalnih akcija trovanja vukova ili pucanja neodgovornih pojedinaca po pticama grabljivicama - detaljno je Lukačevo istraživanje i prikaz, a uz to navodi i rijetke vrste zabilježene za sada samo jednom ili dva puta na području cijelog Velebita.
- S jednim nalazom su zabilježene 23, a s dva i tri nalaza je evidentirano 18 vrsta, ukupno njih 40. Tu su bili Žutokljuni labud, Patka kreketaljka, čapljica voljka, Čukar, Crna lunja, Sup starješina, Kratkoprsti kobac, Orao kliktaš, Mali sokol, Mala štijoka, kulik blatarić, Mali žalar kao i sijedi žalar, Mrka prutka, velika čigra, Ušata ševa, Brkata bazgovka, Bijela sjenica, Brdski zviždak bonelli, a
brdskog zviška iz područja Sjevernog Velebita za sada nema. Azijski zviždak je samo jednom promatran na ulazu u Malu Paklenicu, Šumski cvrčić je također u vrijeme proljetne selidbe zabilježen samo jednom kao i rusogrla trepteljka, prutka sabljarka, Sirijska muharica, snježni vrabac, do je orao krstaš zabilježen tri puta… U pravilu se može zabilježiti jedna do dvije rijetke vrste godišnje, što pokazuje važnost Velebita za redovite prelete ptica selica, odnosno rijetkih vrsta. S dva opažanja je zabilježeno 12 vrsta i to Bukavac, bijela roda, Ćelavi ibis, Patka ledara, Crna patka, Stepski sokol, Bijeli žalar, mrki galeb bjelobrada čigra, Zlatovrana, Sirijski djetlić, Livadni cvrčić, rujnica i prutka sabljarka.
FOTO Ovi političari došli su na predstavljanje knjige o ubijenim Hrvatima
Otvori KEKS Pay
