Europska sigurnosna arhitektura, desetljećima građena na čvrstom transatlantskom savezništvu, našla se na neočekivanom ispitu. Izjave bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, u kojima dovodi u pitanje američku predanost NATO savezu, pokrenule su lavinu rasprava o budućnosti europske obrane, a u središtu te debate našla se – Njemačka. Pitanje koje se donedavno činilo nezamislivim, sada odjekuje hodnicima moći u Berlinu: treba li Njemačka, usprkos svojoj povijesti i strogim međunarodnim ugovorima, razmotriti opciju nuklearnog naoružanja?
Ova kontroverzna ideja, koju je, prema pisanju The Wall Street Journal, potaknuo i Friedrich Merz, potencijalni budući njemački kancelar, izaziva duboke podjele u njemačkom društvu i političkom spektru. Merz je, naime, sugerirao razgovore o proširenju francuskog i britanskog nuklearnog arsenala kako bi se osigurala zaštita cijele Europe. Međutim, ta je ideja samo vrh ledenog brijega u kompleksnoj i emocionalno nabijenoj raspravi koja se vodi u Njemačkoj.
- Mi Europljani ovu nuklearnu prijetnju moramo shvatiti ozbiljno i suočiti se s njom nuklearnim odvraćanjem. Do sada je to osiguravao SAD, a sada razgovaramo možemo li to organizirati na europskoj razini, s Francuskom i Velikom Britanijom - smatra Thomas Silberhorn, njemački konzervativni zastupnik i stručnjak za vanjsku politiku.
S jedne strane, zagovornici jačanja europske obrambene autonomije, potaknuti Trumpovim izjavama i ruskom agresijom na Ukrajinu, vide ovo kao nužan korak u osiguravanju europske sigurnosti. Smatraju da Europa, a posebno Njemačka kao njena najjača ekonomija, mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu obranu.
S druge strane, protivnici nuklearnog naoružanja Njemačke, pozivajući se na Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i Ugovor o ujedinjenju Njemačke, upozoravaju na opasnosti takvog poteza. Ističu da bi njemačko nuklearno naoružanje narušilo međunarodni poredak i potaknulo utrku u naoružanju. Čak i unutar same Europske unije, ideja o zajedničkom "crvenom gumbu" nailazi na otpor, s obzirom na nedostatak jedinstvenog zapovjednog lanca.
No, Njemačka nije jedina koja se oslanja na ovu mogućnost. Poljski premijer Donald Tusk izrazio je želju da i Poljska bude dijelom francuskog nuklearnog kišobrana. Već je najavio i stvaranje vojske od 500,000 vojnika, nasuprot trenutnih 200,000, a osim toga je otkrio i kako s Macronom vodi ozbiljne razgovore o premještaju dijela nuklearnog oružja u Poljsku, prenosi Politico.
Njemačka je, nakon ruske invazije na Ukrajinu, pokrenula "Zeitenwende", odnosno povijesni zaokret u svojoj obrambenoj politici, značajno povećavajući ulaganja u vojsku. No, pitanje nuklearnog naoružanja ostaje otvoreno i izaziva žestoke polemike. Stručnjaci upozoravaju da je potrebno ponovno oživjeti razumijevanje nuklearnog odvraćanja, koncepta koji je u Njemačkoj, čini se, pao u zaborav nakon Hladnog rata.
Francuska, koja tradicionalno odbija ideju "proširenog odvraćanja" (gdje bi nuklearna sila pružala zaštitu nenuklearnom savezniku), nudi Njemačkoj dijalog o ovoj temi. Taj bi dijalog, u koji bi se mogla uključiti i Velika Britanija, mogao pomoći u boljem razumijevanju strategija i nuklearnih koncepata.
Otvori KEKS Pay
Ništa tu nije kontroverzno, kontroverzno je jedino onima koji i danas žive u 1940-tim godinama. Svijet se iz temelja promijenio od tada. Niti je Rusija više antifašistički saveznik, niti je to Amerika, niti je Njemačka ta koja ugrožava sigurnost Europe i svijeta. Dajte izađite više mentalno iz WW2.