Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 4
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
TUROBNA DEMOGRAFSKA SLIKA

Njemački medij o nepoznatom novom stanovništvu Hrvatske: 'Dvije su temeljne potrebe stranih radnika'

Zagreb: Strani radnici čekaju u redu ispred Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca
Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
1/4
01.08.2023.
u 16:24

U Hrvatsku sve više dolaze strani radnici kojima se ne nudi nikakva perspektiva. Istovremeno se bilježe konstantni pad nataliteta i nedostatak radne snage. Zašto nema političke volje za integraciju stranaca?

Demografska slika Hrvatske sve je turobnija, potvrdili su najnoviji izvještaji o kretanju broja stanovnika. Prošle godine nijedna hrvatska županija nije imala više rođenih od umrlih, a samo četiri manja grada mogla su se podičiti drukčijim ishodom. No čak sedam županija zabilježilo je najmanje dvostruko veći broj umrlih negoli rođenih. Sukladno tome intonirane su reakcije u javnosti, i stručnoj i široj, mada još nitko nije uzeo u obzir jedan sasvim drukčiji trend. Pored izbjeglica s drugih kontinenata, u RH dolazi sve veći broj radnika iz Azije, npr. iz Nepala ili s Filipina.

Hrvatsko tržište rada danas broji preko 150 tisuća aktivnih useljenika, od čega je veliki dio upravo tog porijekla. Jasna činjenica stoga jest ona da baš ti ljudi u perspektivi mijenjaju demografsku sliku Hrvatske, ali to očito malo koga zanima. Veoma rijetko se javno komentiraju njihovi životni i radni uvjeti ili šanse za ostanak, i za dolazak njihovih obitelji te, na koncu, njihova općedruštvena pozicija. Oni sami, u rijetkim medijskim prilikama kad to mogu, izražavaju načelno želju za trajnim ostankom.

Ipak, nepripremljenost države na strateška rješenja zacijelo će se s naplatom vraćati kad prođe izvjesno vrijeme, a dotična populacija značajno naraste. Da je pritom najveći problem demografskih strategija u RH loša implementacija mjera za sustavnu i održivu revitalizaciju, za DW napominje Drago Župarić-Iljić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Mokri snovi političkih elita

Ovaj sociolog te analitičar s posebnim fokusom na migracije i izbjeglice uočava da nema proaktivne vizije razvoja hrvatskog prostora i stanovništva koja bi uključivala trajno useljavanje i naturalizaciju stranaca iz vaneuropskih područja. "Također, nije uočljiva politička volja“, dometnuo je on, "da se u tome iole sagleda potencijal demografskog oporavka i gospodarskog napretka. Nego se zbog svih naših iseljenih sugrađana, i sukladno potrebama na ispražnjenom hrvatskom tržištu rada, dozvoljava stihijska imigracija preko posredničkih agencija, s nerijetko izrabljivačkim praksama i prekarnim uvjetima rada."

VEZANI ČLANCI:

U tom kontekstu se, po mišljenju Župarić-Iljića, kao teško ostvariv cilj doimaju i dvije temeljne potrebe stranih radnika. Najprije to da u perspektivi mogu računati na odobrenje stalnog boravka, a zatim i na dovođenje obitelji: "Time i šanse za stvarnu integraciju bivaju limitirane i vrlo vjerojatno doprinose daljnjim sekundarnim kretanjima strane radne snage iz Hrvatske u pravcu Zapadne Europe. 'Mokri san' političkih elita o etničkoj monolitnosti nacije koja bi se trebala realizirati kroz povratnike iz dijaspore, učestalo se pokazuje promašenim i neostvarivim, kao i mit o konkurentnosti Hrvatske u očima digitalnih nomada."

Isto vrijedi za priželjkivani dolazak i ostanak u RH obimnijeg broja Ukrajinaca koji su sličniji dominantnoj jezično-kulturnoj matrici. "Nažalost, i za ubuduće se može očekivati jednaka nebriga o krucijalnom pitanju za ovo društvo: kako da opcija ostanka postane primaran izbor i rješenje za mnoge koji ovdje samo žele pošteno raditi, živjeti i odgajati djecu, ali se zbog nesposobne i loše državne uprave, korupcije i kriminala, osjećaju zarobljeni, strancima u vlastitoj zemlji“, vratio se ovaj sociolog na pitanje samih hrvatskih građana kojih je više stotina tisuća napustilo domovinu kroz posljednjih desetak godina.

Ambivalentni ciljevi integracije

U razgovoru pak s politologinjom Vedranom Baričević podsjećamo se da je Hrvatska do prije samo nekoliko godina imala vrlo restriktivne politike rada za ne-državljane. Radnici su dolazili dominantno iz regije, odnosno iz zemalja nastalih na području bivše Jugoslavije, ali koje danas više ne mogu zadovoljiti potrebe hrvatskog tržišta rada. Ona se složila s konstatacijom da zasad nema naznaka da se na razini politike ili društva promišlja o dugoročnijim pitanjima kao što je integracija ovih osoba. Ujedno je posrijedi proces kakav je već viđen u raznim državama (sjevero)zapada Europske unije, piše Deutsche Welle.

"Nije isključeno ni to da će u Hrvatskoj njihova integracija ostati rak-rana kao što se to pokazalo u nekim segmentima. Primjerice, u području politika azila. Usto, države mogu imati i motivaciju da radnike zadrže u poziciji ovisnosti i socijalne izolacije. Naime, niskokvalificirana radna snaga redovito se traži za one poslove nepoželjne domaćem stanovništvu", rekla nam je ova politologinja sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, upozoravajući nadalje na EU-zakonsku normu priznavanja većih prava stranim radnicima.

Jer, nakon pet godina morao bi im biti omogućen trajni boravak i daljnja integracija, ali ta dozvola podrazumijeva i slobodu traženja zaposlenja te mijenjanja poslodavca, kao i slobodu kretanja, posebice na prostoru EU-a. "Utoliko politike integracije“, nastavila je Baričević, "često se vode s prilično ambivalentnim ciljevima: od useljenika se traži socijalna integracija ili čak asimilacija, ali ih se često i dugo zadržava u poziciji socijalne izolacije i pravne nesigurnosti kako bi se zadovoljile potrebe tržišta rada."

Moguće atraktivnije politike useljavanja

"Ono što je svakako jasno jest da bez odlučnih integracijskih politika koje uključuju i pitanje jezika, obrazovanja, obiteljskog spajanja i sličnog, nije moguće govoriti o stvaranju stabilnih uvjeta života za osobe koje dolaze. Ipak, to je politička odluka. Postoji niz dobrih praksi koje se može usvojiti, ali da bi se o tome uopće promišljalo potrebno je integraciju postaviti kao dugoročni cilj“, zaključila je ona, ukazujući na mogućnost da pritisak tržišta i nedostatka radne snage nagnaju Hrvatsku na atraktivnije politike useljavanja.

No to su zasad samo pretpostavke i projekcije koje se temelje na iskustvu drugih sredina, a svakako ne bi bilo zgoreg imati u vidu i povijest iseljavanja hrvatskih građana trbuhom za kruhom. Mnogi od njih otišli su bez jasnog plana osim rada i zarade, čak na istom kontinentu, ali ih je velik dio potom ostao trajno u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj. Današnji useljenici u RH često žele isto za sebe i obitelji, samo što ih nitko o tome ništa ne pita službeno, niti vodi računa.

Vedrana Baričević nam je zato naposljetku rekla da bi u boljem profiliranju javnih politika za tu problematiku mogla pomoći i javnost, tj. društvo svojim pritiskom na državu. Prilike se mijenjaju takoreći obnoć, i već skoro će pripadajuće odnose biti moguće ispravno usmjeravati jedino uz puno više napora negoli je nužno u ovom trenutku.

VIDEO: Duga Resa: Izbor za najbolji OPG - Zlata vrijedan- Sajjoma, vl. Josip-Marko Butina

Komentara 42

Avatar Adminjetrica
Adminjetrica
16:45 01.08.2023.

Zašto ih Nijemci nisu uspjeli integrirati? Peta generacija usljenika ne govori njemacki.

Avatar tuđinskekratkenoge
tuđinskekratkenoge
17:01 01.08.2023.

Bez da sam pročitao i jedno slovo teksta znao sam koji je to medij. Deutsche Wele je tradicionalno neprijateljski nastrojen spram Hrvatske i bio je veliki protivnik u stvaranju Hrvatske samostalnosti. Postrani svake objektivnosti kada je tematika Hrvatska.

ZO
zoranos
17:21 01.08.2023.

U Hrvatskoj se godišnje rodi 34 tisuće djece. Trenutno država daje 310€ jednokratne pomoći i nešto daju gradovi! Dječji doplatak je oko 60-80€. Kad bi za svako dijete država davala 10 tisuća eura to bi državu koštalo sada 340 milijuna eura godišnje (minus trenutna davanja) ili oko pola milijarde za par godina jer bi sigurno imali baby bum. To se lako može, ali postoji jedan ogromni problem i zato mjera nema, a o tome svi šute! Sve demografske mjere su zapravo materijalne prirode i kako takve najviše bi stimulirale Rome. A zašto su Romi problem? Zato što država ne provodi zakone HR nad njima - njih se ne dira i imamo anarhiju tako gdje oni žive. Država je postala taoc i domicilno stanovništvo odumire jer ga ta ista država ne može financirati iako ima novaca. Država zna da bi time drastično povečala broj Roma, a to ne želi jer bi to ugrozilo sigurnost. Država je nije uspjela Rome intergirati u društvo - nije niti pokušala. Kad bi socijane službe oduzimale djecu Romima koji ih tjeraju da prose, koji ne završavaju osnovnu školu i sl. a time i uzimala dječje doplatke da vidiš kako bi se kroz par generacija Romi uključili u sve i postali ravnopravni građani!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije