Hrvatska je u desetak godina prošla put od rekordne nezaposlenosti do nezabilježenog manjka radne snage. Na tom smo putu doživjeli određene pozitivne promjene, uzrokovane mahom članstvom u Europskoj uniji, ali one nisu bile dovoljne da bi tristotinjak tisuća Hrvata ostalo živjeti i raditi u domovini. Hrvatska se mijenja nabolje, ali presporo u odnosu na ostatak razvijenoga svijeta pa, iako napredujemo, u usporedbi s boljima u mnogočemu zapravo povećavamo zaostatak. Puno je lakše u Saboru usvojiti europske zakone nego ih kompetentno primijeniti, a još je teže mijenjati mentalitet. Dobar su primjer toga brojni poslodavci koji se zaklinju u tržište samo dok ono igra za njih. Bili su vrlo sileni dok je nezaposlenost cvala i slobodnih radnika bilo u izobilju, a rado bi se isto postavljali i danas kad je potražnja za radnicima znatno veća od ponude.
Masovni uvoz radnika iz trećeg svijeta uzrokovat će socijalne probleme, a guranje glave u pijesak ne pomaže
Maksima ‘ako nećeš ti raditi, ima tko hoće’ s par se milijuna Hrvata proširila na milijarde ljudi iz Trećeg svijeta.
Komentara 11
Odlican clanak. Sigurno necemo imati integraciju stranaca ne engleski nacin nego mnogo vjerovatnije getoizaciju na francuski nacin. I ratove na ulicama.
Ko ne može platiti domaćeg čovika nek ne radi
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Toliko država oko nas koje se NISU USRIĆILE, s dolaskom emigranata, i imaju vojske šerijatskih ratnika, da iz vlastite kuće ne smiju izać u pojedine ure, ni da u centre gradova više ne idu zbog gomila stranaca. Žene pogotovo!!