Prije nešto više od godinu dana osnovali su udrugu Mačke i mačori zagrebačkih ulica, ostavili su ime po kojem su već godinama poznati na Facebooku. Nastavili su raditi kao do sada, i više od toga. Ništa drugo nije se promijenilo, barem ne nabolje. Sve što bi u zbrinjavanju i zaštiti uličnih mačaka trebao provoditi Grad i dalje rade volonteri. I za to ne dobivaju plaću ni bilo kakvu naknadu. Sve što rade još ih i dodatno košta, odvajaju od onoga što zarade na poslu, daju i svoje slobodno vrijeme kako bi pomogli "ničijim životinjama".
– Kad se počneš brinuti za ulične mačke, one postaju tvoje. Tako su to naše mačke – govori Alemka Bačić, predsjednica udruge. I nema tu odmora, 365 dana mačke čekaju da im donesu hranu i vodu, da im operu zdjelicu, urede hranilišta, pobrinu se za bolesne, odvedu na kastraciju one koje nisu kastrirane.
– Obilazimo 18 hranilišta na kojima je oko 180 maca, od Novog Zagreba, istoka grada, centra grada. Ne znam gdje nas sve nema. Prije posla obiđem mace, obiđem ih i nakon posla, imam jedno hranilište na kojem se mace okupljaju samo navečer pa sam i ja tamo. Život nam se sveo na posao, da zaradimo novac da preživimo, i na mace. Ne sjećam se kad sam otišla na kavu, prošetala se po gradu, ne sjećam se kad sam se doma opušteno izvalila i gledala televizor. Briga oko uličnih životinja toliko okupira da nisi ni svjestan koliko ti se život promijenio – ističe i dodaje: – Ne možeš reći ja danas ne budem, budem sutra. Ideš i kad ti nije dobro i kad ti se ne da. I ne znam kad je lakše, zimi se sve smrzne, a mace trebaju kvalitetniju hranu da prežive. Ljeti se pak hrana brzo pokvari i usmrdi. Jedna osoba teško može sama "hendlati" jedno hranilište, sreća je kad imamo nekog da nam pomogne.
Kad stave sve na papir, samo hrana ih mjesečno košta oko tri i pol tisuće eura. I to bez vitaminskih pasta, probiotika, drugih dodataka, hrane koju kuhaju kod kuće da se mace zimi malo ugriju, mesa koje dodaju kad god mogu.
– Mačke redovito čistimo od parazita i cijepimo ih protiv zaraznih bolesti, panleukopenija je tu cijele godine. Tako znamo da smo napravili sve što smo mogli da ih zaštitimo – objašnjava volonterka. Prošle godine kastrirali su više od 400 mačaka, uz to i 20-ak maca za čiju kastraciju su njihovi vlasnici tražili pomoć.
– Najvažnija je preventiva, nekastrirana maca je izvor problema. Šire se mačja sida i leukemija, zaraženi su i mačići i nitko ih neće udomiti jer su bolesni. Problem su i vlasničke mace jer nema programa njihove kastracije pa njihovi potomci najčešće završavaju na cesti. Veliki europski gradovi to su uspjeli riješiti, možemo onda i mi – ističu volonteri.
Često im se dogodi da mačku uhvate samo kako bi je kastrirali, a onda otkriju probleme zbog kojih imaju i dodatne troškove. Tako su protekle godine za kastracije, cijepljenja i liječenja "ničijih" mačaka potrošili nekoliko desetaka tisuća eura. Kad bi tome dodali cijenu svog rada, troškove dolazaka na hranilišta i obilazaka mačaka kod veterinara, troškove privatnih mobitela, taj iznos bio bi puno veći. Snalaze se tako da organiziraju aukcije predmeta koje dobiju, a to nije lako i zahtijeva slobodno vrijeme, kojeg ionako premalo imaju.
– Ulovili smo u lovku skotnu macu, nismo ni znali za nju. Za nekoliko dana se omacila pa smo dobili i četiri mačića. Ljudi imaju potpuno krivu percepciju funkcioniranja udruga, misle da im Grad samo tako daje novac. Mi smo u prošloj godini dobili 3500 eura za projekt "Uhvati, kastriraj, vrati". Sve ostalo platili smo sami uz pomoć građana koji su uz nas i pokoje tvrtke – govori nam A. Bačić. Macama koje su udomljive traže dom, da ih ne vraćaju na hranilišta. Tako smanjuju i broj ničijih maca na ulici.
Tomy je lutao naseljima, od Španskog do Kustošije. Tu su ga pokupili za kastraciju, a onda i liječili, bio je kost i koža.
– Odradio je stacionar, liječenje, kastriran je, cijepljen i testiran. Bio je na privremenom smještaju, ali ne voli druge mačke pa mu tražimo dom u kojem bi bio jedina maca. Jako se voli maziti – opisuju ga.
I dok Tomy ne voli mace, mala Lea uživa u društvu drugih mačaka. Jako je privržena i mazna, uredna je i mirna i ne radi nikakve probleme. Ima šest mjeseci, kastrirana je i prošla je sva cijepljenja i testiranja
Mirko je živio u naselju u kojem ga druge mačke nisu voljele.
– Hranila ga je jedna gospođa, ali uvijek se morao skrivati od drugih mica. Bio je tri tjedna u stacionaru na oporavku. Umiljat je i jako drag mačak. Ispočetka je malo plah, ali kad stekne povjerenje, postaje prava maza. Voli se voziti u autu – ističu volonteri te dodaju da se svaka maca ipak ne može udomiti.
– Svakoj maci treba pružiti priliku, ali treba znati i što je za nju dobro. A to se stječe iskustvom, ali i edukacijama – objašnjavaju volonteri. No, da bi pomogli i macama na ulici, ali i onima koje dobiju šansu da pronađu novi dom, sami trebaju pomoć. I nisu to samo novčane donacije za troškove koje imaju, trebaju im i privremeni domovi, čuvalice koje će mačkama pomoći u privikavanju na neki drugi, bolji i sigurniji život. O svemu što rade možete pročitati i na njihovoj Facebook stranici.
Otvori KEKS Pay
