U Veterinarskoj bolnici Poreč u protekloj godini kastrirano je više od 300 slobodnoživućih mačaka. Smanjenje broja mačaka koje žive slobodno i na ulicama kastracijom osnova je zaštite ovih životinja i brige za njihovo zdravlje. Ističe to direktor Veterinarske bolnice Poreč mr. sc. Branko Jurić, doktor veterinarske medicine.
– Što je veći broj životinja, to je veći problem. Populacija mačaka mora biti pod kontrolom – dodaje. Nije dovoljno samo ih nahraniti. Nekastrirane mačke nekontrolirano se razmnožavaju, razbole se, a bez odgovarajućeg liječenje među njima se šire mačje zarazne bolesti. Sa svim tim problemima veterinari se teško nose sami, ključna je tu uloga volontera, no najvažnija je njihova suradnja s veterinarima i skloništem. Upravo takvu suradnju, ističe B. Jurić, ostvarili su s porečkom Udrugom za zaštitu životinja SOS Šape i zbog toga su svi sretni.
– Registrirano smo sklonište i kao takvi moramo i radimo po zakonu. Zato nam je važno i da se volonteri toga pridržavaju – govori nam direktor Veterinarske bolnice u čijem je sklopu i sklonište za mačke. Svatko mora znati svoj posao i za to mora biti obučen. Što se tiče zakona, ističe, on je pomalo nedorečen kad je posrijedi briga za mačke i skloništa za njih. Svaki veterinar dužan je pružiti pomoć, bez obzira na to čija je životinja, ima li vlasnika i hoće li završiti u skloništu.
– Sklonište za mačke puno je kompliciranije nego sklonište za pse. Znali su nam prigovoriti zašto ne stavljamo u sklonište sve mačke. Iako kod nas nema boksova, prostor je otvoren, ne paše on svakoj mački. Za njih je to stres, zato treba procijeniti koje će mačke ući u sklonište i koje se mogu udomiti – objašnjava. Bolesne i ozlijeđene mačke dolaze u stacionar, tu se liječe i steriliziraju nakon izlječenja. U skloništu u kojem mogu zbrinuti 30 mačaka ostavljaju one kojima nije mjesto na ulici, koje su druželjubive, pitome i mazne i koje uz pomoć volontera vrlo brzo i udome. Uskoro ih u skloništu očekuje gužva, tako je svake godine na proljeće, unatoč svim kastracijama. Mačkama koje izlaze iz skloništa, bez obzira na to udomljavaju li se ili vraćaju u prostor iz kojeg su dovedene na kastraciju, režu vrh uške kako bi se znalo da su kastrirane. I premda zakon ne propisuje obvezno čipiranje, važno im je da mačke koje odlaze u novi dom imaju čip, da se zna tko im je vlasnik.
Sklonište je financirao grad Poreč pa mačke iz Poreča uvijek imaju prednost, no pomognu i drugima kad imaju mjesta. Volonteri trenutačno traže dom za desetomjesečnog mačka Shella, a i Hanna koja ima tri godine rado bi se budila u svome novom domu. I dok u porečkom skloništu ima mjesta za mace, Crna iz Pazina svoje udomitelje čeka u HOP-u. Ima tri godine i pomalo je već zaštitni znak ove trgovine, a uz djelatnike o njoj se brinu volonteri udruge Pazinske mace, koji jednako dobro surađuju s gradom na kontroli populacije slobodnoživućih mačaka.
– Maca Andrea kod mene je privremeno već godinu dana, stigla je iz Labina. Vodimo je na fizioterapije u Kopar i Pulu, dok joj rade elektrostimulaciju mišića, ona dremucka. Ima sve predispozicije da hoda, ali neće – govori Silva Servatzy, volonterka udruge SOS Šape. Pomogli su i za operaciju mace koju je zgazio automobil, a u porečko sklonište upućena je iz Novigrada. Operirana je u Ljubljani, gdje su otkrili i da je maca skotna.
– Hodala je već drugi dan nakon operacije. Svaki su joj tjedan u skloništu radili ultrazvuk i kontrolirali jesu li malci živi. Očekivali su da će morati raditi carski rez, no ona se jedne noći omacila. I svi su udomljeni – ističe volonterka.
Osim maca za udomljavanje, u Veterinarskoj bolnici Poreč dočekat će vas i dvije mace koje su upravo ovu bolnicu odabrale za svoj dom. I ne traže drugi. Više od deset godina tu živi Bianco-Nero, a pridružila mu se i umiljata tigrica Meggy. Skladno društvo dočekuje posjetitelje, udomitelje, vladaju recepcijom, trgovinom i skloništem. Ako se pitate tko je glavni, jasno je da je šefica Meggy.
Otvori KEKS Pay
