Udruga Zecovi nedavno je proslavila 18. rođendan, a najljepši rođendanski poklon bila je još jedna uspješna akcija spašavanja i zbrinjavanja napuštenih kunića.
– Krajem studenoga dobili smo dojavu da su na livadi i cesti u Selnici četiri napuštena kunića. Zajedničkom akcijom mještana i ljudi iz Zagreba koji su pomagali uspjeli smo spasiti tri, četvrti nije bio živ – govori nam Andrea Rajčić, predsjednica Udruge. Jedan kunić ostao je kod gospođe koja ih je i vidjela, a dva su ostala na brizi Udruge. Jedan dečko je vrlo brzo udomljen, a ni smeđa curica nije dugo čekala.
– Nije prošlo dugo, LeeLoo je na svijet donijela četiri kunića. Jasno je da na cesti i hladnoći ni ona ni maleni ne bi imali nikakvu šansu. Tako da smo zapravo spasili sedam života – prisjeća se. Iako je mama imala tek šest mjeseci, jako dobro se brinula za svoje potomstvo. Baš kao i udomiteljica za sve njih.
– Poslije početnog iznenađenja udomiteljica se vrlo brzo snašla i sve organizirala. Nakon dva i pol mjeseca počeli smo im tražiti domove. Dva kunića ostaju uz svoju mamu, jedna curica i jedan dečko. Trenutačno je dečko odvojen dok ne bude vrijeme za kastraciju, mamu smo već kastrirali, ali i seka mu je premala i nekastrirana pa da ne bude neželjenih potomaka jer kunići su spolno zreli već sa 100 dana. Malena Olivera udomljena je i ima muško društvo, Eric-Rocki izvrsno ju je prihvatio. Dom još traži ženkica Monty – objašnjava A. Rajčić. Tako se i ova obitelj pridružila brojnim kunićima koje je Udruga spasila s ceste ili preuzela od neodgovornih vlasnika, a svih ovih godina bilo ih je više od 1000. Uz njih, tu su i životinje u čijem su udomljavanju posredovali, koje su pronašle domove preko njihovih platformi za udomljavanje na stranici zecovi.net ili Facebook stranici Udruga Zecovi.
– Želimo naučiti ljude da se kvalitetno brinu za kuniće i da na jednome mjestu imaju sve točne informacije potrebne da bi kunići imali sretan i kvalitetan život – ističe predsjednica i prisjeća se kako je to izgledalo prije više od 20 godina, kad je i sama nabavila svog prvog kunića. Slučajno je pronašla stranicu Zecovi za neznalice, informacija je bilo jako malo, a kako bi pomogli jedni drugima, ljubitelji kunića okupili su se na Forumu.
– Shvatili smo da će sve biti lakše ako osnujemo udrugu, bilo je tada puno volontera. No ljudima se svašta dogodi u životu, neki više nisu u ovoj priči, drugi su ostali kao podrška, a najvažnije su nam čuvalice jer bez njih ništa ne možemo. Teško je sve obaviti uz poslove koje radimo i svoje živote. Uz mene tu je Maris Širinić, dopredsjednica već treći mandat, Ana Božić vodi nam društvene mreže i sve komunikacije, i odlično to radi. Tu je naša tajnica Jasmina Smokvina i Martina Mihalic, koja piše članke i traži nove informacije o kunićima. Imamo i lektorice koje nam uređuju tekstove. Malo nas je pa je glavna ideja da se posvetimo informiranju. Sve što objavimo stručne su i provjerene informacije, sve je provjereno s veterinarima. Zato mogu reći da je naša stranica Zecovi za neznalice najbolja stranica s informacijama o kunićima na ovim prostorima – govori nam A. Rajčić. S obzirom na to da ih je malo, spašavaju koliko mogu, ali od onih ugroženih, bolesnih i ostavljenih nikada ne okreću glavu.
Prisjeća se i nekih spašavanja. Uvijek prvo spominju Starka, kunića koji je pronađen u Velikoj Gorici. Bio je gotovo ćelav, izgrižen, imao je slomljenu nogicu. Nisu poslušali savjet veterinara, borili su se za njega, pronašli čuvalicu koja je postala i udomiteljica. I Stark je do kraja života bio mažen i pažen, a imao je i društvo kunića. Filipa nisu uspjeli spasiti, iako su se veterinari borili mjesecima za njega. Caspera su spasili iz male gajbe, poživio je kao slobodan i sretan kunić. I Moris je godinam živio u gajbi, na balkonu i zimi i ljeti. Nije znao hodati, bio je autističan. Naučio se i igrati, postao je pravi mali veseli kunić. Ova uspješna spašavanja dala su im snagu za dalje, a iz neuspješnih su učili.
– Svijest ljudi promijenila se u zadnjih nekoliko godina. Prije su se kunići nabavljali bez razmišljanja. Sada sve više ljudi shvaća da kunići ne žive u kavezu, da su oni životinje koje moraju imati društvo. Shvaćaju i da je kastracija nužna za zdravlje i sretan život. Zadnje tri-četiri godine 95 posto kunića udomili smo kao par drugom kuniću, što je veliko postignuće. Sve kuniće udomljavamo kastrirane; ako su premali za kastraciju, poslije pokrivamo troškove kako bi udomiteljima bilo lakše – pojašnjava predsjednica Udruge. Na stranici imaju i platformu Bunny ex preko koje se vlasnici kunića dogovaraju za čuvanje. Specifične su životinje pa ih ne može čuvati baš svatko, a tko može u tome biti uspješniji od vlasnika kunića.
Nijedan kunić štićenik Udruge ne udomljava se u gajbu, ističe na kraju A. Rajčić. Svojim radom žele ostaviti neku dodanu vrijednost društvu. Stoga slijede glavnu ideju, a ona nije da kuniće što prije udome. Kad ih udome, žele da to bude najbolje za njih.
Otvori KEKS Pay
jadne zivotinje. sve te kaveške ljubimce treba zabraniti prodavati.