Zagrebačkim ulicama jučer je šačica od dvadesetak ljudi prošetala potezom od Kvatrića do Name u Ilici, zastajući putem pred određenim zgradama gdje im je povjesničarka iznosila detalje kojih više nema u hrvatskim udžbenicima povijesti. Tematsku šetnju “Tragovima zagrebačkih ilegalki” organizirala je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, a posvećena je bila ženama koje su tijekom Drugog svjetskog rata riskirale – a često pritom i izgubile – život jer su pružale otpor ustaškom režimu.
Bile su to studentice, mlade radnice, činovnice, profesorice, majke... Nada Dimić, Dragica Vajnberger, Dragica Hotko, Marija Habulin, Rajna Kravar, Eva Grlić, Rajka i Zdenka Baković, Danica Cazi, Nada Galjer... Po nekima od njih nazivane su ulice i tvornice, a o nekima mnogi ni u onom bivšem sistemu nisu čuli jer, jednostavno, hrabrih žena iz svih slojeva hrvatskog društva, koje su se oduprle nacizmu i fašizmu, bilo je puno. Zbog svog su ilegalnog političkog djelovanja bile zvjerski mučene i ubijane u ustaškim i nacističkim zatvorima.
Opet smaranje četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Ilegalke su već 80 i nešto godina mrtve, nema više ni Juge, niti SSSR-a ali za njihove štovatelje su usthashe i dalje svuda oko nas, a NDH je prisutnija nego ikad. Ako to nije za promatranje, onda ne znam što jeste?