Ćamil Duraković danas je potpredsjednik Republike Srpske i bivši načelnik Srebrenice, ali Ćamil je i Srebreničan, dječak koji je 1995. godine izbjegao smrt jer je kao 16-godišnji dječak prošao put od Srebrenice do slobodnog teritorija Tuzle. Isti put, ali u suprotnom smjeru, prema Potočarima gdje je tada bila baza UN-a, izabrali su njegovi školski prijatelji, susjedi, rođaci, smatrajući da idu na sigurno, no bilo je to mjesto na kojem se dogodio genocid; najstrašniji nakon Drugog svjetskog rata gdje je ubijeno 8.372 muškaraca i djece. Tom cestom će i ove godine 11. srpnja proći sudionici Marša smrti odajući tako počast žrtvama genocida.
Ćamil Duraković, kazao je, tog je kobnog dana imao sreće u nesreći što je odlučio krenuti prema Tuzli, a ne prema Potočarima i što je bio sam, već dulje odvojen od obitelji, oca, majke, braće.
Ćamil (16) izbjegao je klaonicu Srebrenice zbog jedne odluke, a kasnije se vratio: 'Htjeli su da nas nema, zato sam tu'
Već se sa 25 godina vratio u Srebrenicu, 2005. godine otišao je iz SAD-a i tada počinje njegov život, politički uspon, jer je htio svoj život provesti u Srebrenici, htio je napraviti sve da se genocid ne zaboravi, da se oduži onima koji nisu preživjeli, da stvori nove, zdrave temelje za budućnost svih u BiH
Komentara 35
Uistinu tragično. Pišite malo i što Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari govori o Hrvatskoj i Hrvatima. Ne bi me čudilo da će se za koju godinu Hrvatska morati i za Srebrenicu ispričavati.
Ćamilu i ćamilima smo ziher i mi koji smo ih spašavali krivi podjednako ko i srbi koji su ih pobili
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne znam zbog čega mi pridajemo pažnju genocidu u Srebrenici. To se ionako tiče odnosa naša dva neprijatelja. Bošnjaci su očito terorizirali Srbe oko Srebrenice i onda su se ovi osvetili. Što ne znači da genocida ne bi bilo i bez toga. Srbi su i Hrvate i Bošnjake ubijali i protjerivali gdje god su mogli. Ali Srbi su uspjeli su doći u priliku brutalno osvetiti se jer su Bošnjaci sa Srbima sklapali primirja i izvlačili vojsku iz okruženja Srebrenice i Sarajeva da bi proganjali Hrvate iz Hercegovine i Srednje Bosne. Zato i nisu imali snage razbiti obruče oko svojih gradova u okruženju. Osim toga, nakon svega što je Hrvatska učinila za Bošnjake, njihova službena politika Hrvatsku smatra agresorom.