Nasilnike koji siju strah u školskim klupama svake godine brojimo u stotinama. One koji se protiv takvih bore, sudeći po ovogodišnjim prijavama za Nagradu Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost, mogu se, gledamo li pojedinačno svaku od kategorija, nabrojati na prste jedne ruke. Na natječaj zagrebačke Gradske skupštine, naime, pristigla su samo dva prijedloga osnovnih te pet prijedloga srednjih škola. Izvještaji o nasilju među djecom redovito pune medijske stupce stoga bi jedino logično bilo da onih koji se protiv takvih bore ima dovoljno da svojim djelovanjem mogu udariti poštenu kontru. Gdje su, onda, superheroji među mladima? Nedostaje li primjera za pohvalu ili su roditelji, škole i zajednice takve endemske biljke, više ili manje svjesno, prestali vrednovati, iako su nam, u sveopćoj apatiji, sada potrebni više nego ikad prije.
Otvori KEKS Pay
Mladi nasilnici su shvatili da se bolje živi od nasilja nego da herojstva. Ako si nasilnik nitko te ne dira, osim toga možeš dobro zaraditi ako radiš za utjerivače dugova. Dok je heroj uglavnom bez posala, ili radi za sitniš, svi ga iskorištavaju od države do poslodavca susjeda i žene.