Stanje u Oleškom, gradu u Hersonskoj oblasti koji se već godinama nalazi pod ruskom okupacijom, dosegnulo je alarmantne razmjere. Nakon što je 2023. godine uništena brana Kahovka, područje je najprije pogodila velika poplava, a potom i intenzivna razaranja uslijed ratnih djelovanja. Danas je grad gotovo potpuno izoliran, dok se preostalo stanovništvo suočava s ozbiljnim nedostatkom osnovnih životnih uvjeta.
Prema podacima ukrajinskih vlasti, u Oleškom se trenutačno nalazi između 1.500 i 2.000 stanovnika. Većinu čine starije osobe, ljudi smanjene pokretljivosti te 47 djece. Prije početka ruske invazije grad je imao oko 24.000 stanovnika. Bio je poznat po razvijenoj infrastrukturi i turističkoj privlačnosti te je predstavljao administrativno središte istoimene teritorijalne zajednice koja obuhvaća 13 naselja.
Tijekom okupacije potpuno su uništena sela Krinki, Pidstepne, Piščanivka i Sahi, dok u preostalim naseljima još uvijek živi određeni broj stanovnika. Izlazak iz grada danas je iznimno otežan. Ruske snage minirale su pristupne prometnice, a dodatni problem predstavlja rušenje Antonivskog mosta, koji su ruske postrojbe srušile tijekom povlačenja na lijevu obalu Dnjepra u studenome 2022. godine. Taj je most nekoć bio ključna veza između Oleškog i Hersona.
O teškim uvjetima života svjedoči Ksenija Arhipova, bivša stanovnica Oleškog koja danas sudjeluje u organiziranju evakuacija. „U Oleškom ljudi stradavaju od mina, od izravnih napada na kuće ili od gelera", izjavila je za DW Ksenija Arhipova, koja je i sama tamo živjela i sada pomaže u evakuaciji ljudi s tog područja. „Napajanje bolnice strujom odvija se preko agregata, ali goriva praktično nema. Složeni operativni zahvati, poput amputacija nakon ranjavanja od mina, nisu mogući", kaže ona.
Sličnu sliku opisuje i Natalija, koja je pod okupacijom provela godinu i pol dana prije nego što je napustila grad nakon katastrofe izazvane rušenjem brane Kahovka. „Ljudi jedva preživljavaju, nemaju ni struje ni vode. Lijekovi se ovdje gotovo ne dostavljaju, a hrana samo rijetko, a i kada stigne, svi stoje u dugim redovima kako bi bar nešto kupili, iako gotovo nemaju novca. Mine postavljene pored ceste eksplodiraju u trenutku kada prođe bicikl ili pješak. Tako je stradalo puno ljudi", kaže Natalija u razgovoru za DW.
Iako više ne živi u gradu, Natalija je i dalje u kontaktu s rodbinom i prijateljima koji su ostali u Oleškom. Zahvaljujući blizini Hersona, ondje je još uvijek moguće povremeno koristiti ukrajinsku mobilnu mrežu. Stanovnici se za punjenje telefona oslanjaju na solarne panele koji su ostali nakon razaranja kuća. No, takva komunikacija nosi ozbiljne rizike. Prema njezinim riječima, korištenje ukrajinskih SIM kartica i održavanje kontakta s teritorijem pod kontrolom Kijeva zabranjeno je na okupiranim područjima.
Tijekom protekle zime grad je bio suočen s dodatnim problemima. Zbog opsežnog miniranja prometnica brojni prijevoznici prestali su dostavljati robu iz straha za vlastitu sigurnost, što je izazvalo ozbiljne poremećaje u opskrbi hranom.
O razmjerima problema govorila je Tetjana Hasanenko iz ukrajinske vojne administracije Hersonske oblasti. „U ožujku je u gradu faktički zavladala glad, jer od sredine siječnja do veljače gotovo da nije bilo hrane. Tek 4. svibnja jedan kamion s hranom stigao je u Oleški, ali naknadnih isporuka nije bilo. Ljudi su, zbog nedostatka struje, bili prisiljeni kuhati na otvorenoj vatri", kaže Hasanenko.
Ukrajinske vlasti tvrde kako ulažu napore da preostalim stanovnicima osiguraju izlaz iz okupiranog grada. U aktivnosti su uključeni državni institucije, ured pučkog pravobranitelja te međunarodne humanitarne organizacije. Kao jedno od mogućih rješenja razmatra se uspostava humanitarnih koridora.
Hasanenko pritom ističe da provedba takvog plana ne ovisi isključivo o ukrajinskoj strani. „Imamo posla s ruskim ratnim zločincima. Humanitarni koridor bio bi moguć samo pod nadzorom međunarodnih misija, poput Ujedinjenih naroda, Crvenog križa ili drugih organizacija", naglašava predstavnica vojne uprave.
Ukrajinski pučki pravobranitelj Dmitro Lubinec stanje u Oleškom opisuje kao iznimno teško. „Nema dovoljno hrane, lijekova, kao ni pitke vode", kaže on u razgovoru za DW o situaciji u Oleškom. Početkom ožujka njegov ured zaprimio je pozive u pomoć stanovnika grada, nakon čega je kontaktiran Međunarodni odbor Crvenog križa te ruska povjerenica za ljudska prava Tatjana Moskaljkova.
Lubinec navodi da je krajem travnja postignuta načelna suglasnost o osiguravanju autobusa za evakuaciju civila, no konačno odobrenje ruske strane još uvijek nije stiglo. „Predložio sam ruskoj strani da se evakuacija iz grada obavi u razdoblju prekida vatre od 9. do 11. svibnja, ali nisam dobio nikakav odgovor. Ponudio sam i da osobno otputujem tamo kako bi svi znali da je u konvoju za evakuaciju bio prisutan predstavnik ukrajinskih vlasti i da ukrajinska strana poštuje prekid vatre", kaže Lubinec, dodajući da će se o tome i dalje pregovarati.
Ukrajinska diplomacija u međuvremenu pokušava mobilizirati međunarodnu zajednicu. Ministarstvo vanjskih poslova najavilo je razgovore s Ujedinjenim narodima i OESS-om o pogoršanoj humanitarnoj situaciji u okupiranim dijelovima Hersonske oblasti. „Pozivamo međunarodnu zajednicu da poduzme konkretne i hitne mjere za spas naših građana u privremeno okupiranom dijelu Hersonske oblasti", navodi se u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova.
Na upit DW-a oglasio se i Međunarodni odbor Crvenog križa. „Naša organizacija je upoznata s izvješćima o situaciji u Oleškom i okolnim selima. Možemo potvrditi da je MOCK trenutno u dijalogu s nadležnim vlastima na obje strane po tom pitanju", izjavila je glasnogovornica MOCK-a Oksana Kohan i dodala: „Istovremeno, kroz program za sigurno kretanje civila, MOCK, kroz izravnu suradnju s nadležnim tijelima, nastavlja podržavati spajanje obitelji na ugroženim područjima s obje strane fronta."
Dok se vode pregovori o mogućim humanitarnim koridorima, dio stanovnika pokušava samostalno pronaći put prema sigurnosti. U tome im pomažu volonteri i organizatori evakuacija, među kojima je i Ksenija Arhipova. „Da bismo do njih došli, svakih stotinjak metara provjeravamo gdje se nalaze mine; tek tada prolazi vozač i tako napredujemo. Svaki tjedan evakuiramo između sedam i dvanaest ljudi", objašnjava ona.
Evakuacije financijski podupire organizacija Save Ukraine. Prema riječima Arhipove, evakuirani se najprije prebacuju u okupirani Skadovsk, a potom preko teritorija Rusije nastavljaju prema ukrajinsko-bjeloruskoj granici, što se trenutačno smatra najsigurnijom rutom prema područjima pod kontrolom Kijeva.
No ni taj put nije dostupan svima. „Međutim, tim putem mogu izaći samo oni koji posjeduju identifikacijske dokumente", naglašava Arhipova. Posebno težak položaj imaju osobe koje su tijekom rata ostale bez dokumenata. Kako bi mogle proći kontrolne točke, prisiljene su prolaziti složene procedure pred okupacijskim vlastima.
„Ljudi bez dokumenata, koji su ostali bez svega, ne mogu proći kontrolne punktove. Stoga im savjetujem da uzmu ruske putovnice, samo kako bi mogli napustiti to područje. Međutim, Rusi od njih zahtijevaju da potvrde svoj identitet svjedočenjem trojice susjeda. No, gdje će ih naći?" pita Arhipova.
Dodatne probleme imaju obitelji s djecom, budući da maloljetnici prije izlaska s okupiranog područja moraju dobiti ruske dokumente, što često znači višemjesečno čekanje. „Svi koji odlaze s ukrajinskom putovnicom moraju izdržati iscrpljujuće preglede, koji traju šest do sedam sati. Podvrgavaju se tjelesnom pregledu i moraju se skinuti do gola", kaže koordinatorica evakuacije Ksenija Arhipova.
Stanovnici Oleškog tako i dalje ostaju zarobljeni između ratnih djelovanja, humanitarne krize i neizvjesnosti oko mogućnosti evakuacije, dok međunarodni napori za njihovo spašavanje zasad ne donose konkretne rezultate.
Otvori KEKS Pay
Mjesecima prije povlačenja Rusa, Ukrajinska vojska je opetovano gađala most američkim raketnim sustavima HIMARS. Cilj je bio prekinuti ruske rute opskrbe i prisiliti ih na povlačenje sa zapadne obale rijeke Dnjepar.