Medicinski tehničar, adventistički pastor i domar na biciklu. Nije riječ o vicu nego o priči o trojici Virovitičana, Danijelu Brešćanskom, Nevenu Reliću i Antoniju Petroviću, gorljivim zaljubljenicima u biciklizam, kojim se bave već godinama i zbog kojeg su spremni u svim vremenskim uvjetima žrtvovati slobodno vrijeme i u sportskom druženju osvajati nove kilometre, zagrijani avanturom.
Po šumama i brdima
Lani je svaki od njih prošao po sedam tisuća kilometara.
- Treniramo skoro svaki dan, kako nam već obveze dopuste – priča Danijel Brešćanski, medicinski tehničar koji radi na stanici hitne medicinske pomoći u Virovitici. Prošle su godine rutu od Virovitice do Splita i natrag ovi entuzijasti podijelili u tri etape i prošli je u istom danu.
– Mislim da nam je rekord 320 kilometara u jednom danu. No, nije uvijek tako. Nije nam bitno vrijeme za koje ćemo doći do odredišta. Usput razgledamo znamenitosti, pričamo. Ako netko zapne, drugi je tu kako bi ga ohrabrio. Važno je druženje, priroda, a ne natjecanje. Ima i padova, ali ne na cesti. Padamo u šumi zbog skliskog terena, no masnice su zasad najteža ozljeda – kaže Danijel.
Neven Relić, pastor u Kršćanskoj adventističkoj crkvi, odaje da je uz ljubav prema prirodi i zdravlju u biciklizmu jako važna oprema i vozilo.
– Svatko od nas ima staru i novu opremu. Polovni bicikli su za ceste, novi su za brda i šume. Novi bicikl za ove potrebe stoji oko tisuću eura, plus još toliko za jakne, hlače, kape, potkape – priča Neven, koji priznaje da se svaka uložena kuna vrati kroz kondiciju, zdravlje i neopisiv osjećaj tijekom vožnje.
Uživanje i zdravlje
– Kvalitetna oprema omogućava vam da se i u teškim uvjetima, i na smrzavici i na žegi, znojite 'prema van', odnosno, moderni materijali od kojih su izrađene majice tjeraju znoj od tijela. Najveća opasnost je da vas vjetar propuše na biciklu, no s kvalitetnom opremom, toga nema – objašnjava Neven.
Virovitički biciklisti ne sudjeluju u organiziranim maratonima.
– Mi smo čisti rekreativci, a iako godinama vozimo, mislim da se još ne možemo nositi s onima koji se profesionalno bave biciklizmom. To radimo za sebe i hobiste poput nas – ocjenjuje pak Antonio Petrović, domar u Glazbenoj školi u Virovitici. Svaka nova ruta probijanje je vlastitih granica, kaže, a za taj se podvig svatko polako priprema mjesecima unaprijed.
– Promijenili smo životne navike, zdravo se hranimo, vježbamo, ali i odmaramo, družimo. Ovo potiče pozitivan način razmišljanja, a izvrsno je kad zdravu aktivnost možeš podijeliti s prijateljima. Nama je ovo uživanje i zdravlje odjednom – potiče i druge Antonio.
