Potrošači danas za isti obrok moraju izdvojiti čak trećinu više nego prije pandemije covida, piše Europska središnja banka (ESB), koja analizira zašto cijene hrane i dalje ostaju visoke i kakvu ulogu imaju u inflaciji u eurozoni. Iako ukupna inflacija u eurozoni opada, cijene hrane i dalje ostaju visoke. Hrana je danas, u prosjeku, 30 posto skuplja nego prije pandemije. Mnoge obitelji, osobito one s manjim prihodima, osjetile su pritisak jer trošak hrane zauzima velik dio njihovog budžeta. Iako su plaće porasle i donekle nadoknadile gubitke realnih prihoda, mnogi ljudi i dalje ne osjećaju poboljšanje, piše dnevnik.hr.
U trgovinama, građani se i dalje osjećaju osiromašeno. Čak trećina ljudi strahuje da neće moći kupiti hranu koju žele. Nisu to samo dojmovi – cijene hrane su uistinu znatno porasle. Cijene mesa, mlijeka, maslaca, kave, maslinovog ulja, kakaa i čokolade porasle su za više od 30 posto, a maslac je poskupio čak 50 posto, dok je mlijeko skuplje oko 40 posto.
Cijene hrane čine oko 20 posto ukupne košarice potrošnje, dvostruko više od udjela energije, što znači da hrana ima značajan utjecaj na inflaciju. Nakon pandemije, cijene hrane počele su rasti kasnije od ukupne inflacije, ali su ubrzo nadmašile ostale kategorije. Cijene hrane su, u jednom trenutku, porasle za više od 15 posto i sporije su se vraćale prema nižim razinama. Prema podacima iz kolovoza 2025., inflacija u sektoru hrane i dalje je najviša među svim komponentama harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HICP) i iznosi 3,2 posto.
Europske središnje banke obično prate ukupne promjene cijena, ali u ovom trenutku hrana je u posebnom fokusu iz tri razloga: prvo, jaz između cijena hrane i ukupnih cijena neuobičajeno je velik i dugotrajan; drugo, hrana oblikuje inflacijska očekivanja svih građana, a treće, poskupljenja hrane najviše pogađaju siromašnija kućanstva. Od uvođenja eura 1999., cijene hrane uglavnom su rasle nešto brže od ostalih kategorija. No, razlika koja se otvorila od 2022. godine pokazuje se iznimnom i dugotrajnom.
Hrvatska među zemljama s najvećim rastom
Poskupljenja nisu zahvatila sve proizvode i sve zemlje jednako. Cijene mesa – govedine, peradi i svinjetine – porasle su za više od 30 posto u odnosu na kraj 2019. Mlijeko je poskupjelo oko 40 posto, a maslac čak 50 posto. Još izraženiji rast bilježe kava, maslinovo ulje, kakao i čokolada. Od kraja 2019. godine, cijene hrane u zemljama eurozone porasle su od 20 posto na Cipru do čak 57 posto u Estoniji. Hrvatska bilježi rast od 47 posto, što je svrstava među zemlje s najvišim poskupljenjima.
Dodatni pritisak na cijene donijela je ruska invazija na Ukrajinu, koja je naglo povećala cijene energije, osobito plina, i gnojiva, čime je pogurala rast cijena hrane, osobito u baltičkim državama. U novije vrijeme važnu ulogu imaju i rast troškova rada te poskupljenje globalnih prehrambenih sirovina, što je djelomično povezano s klimatskim promjenama. Razlike među zemljama proizlaze iz različite izloženosti šokovima, od cijena sirovina do kretanja troškova energije i rada. Hrana je, uz energiju, postala glavni pokretač velikih razlika u inflacijskim stopama u Europi nakon pandemije.
Kratkoročni i dugoročni pritisci
Na inflaciju cijena hrane utječu trenutačni i dugoročni faktori, kako globalni tako i domaći. U svijetu, rast prihoda – osobito u zemljama u razvoju – povećao je potražnju za poljoprivrednim proizvodima i potisnuo cijene prema gore. U EU-u, produktivnost u poljoprivredi tradicionalno raste sporije nego u drugim sektorima. Sve izraženiju ulogu imaju klimatske promjene. Ekstremni vremenski uvjeti – suše i poplave – sve su češći i ozbiljno remete opskrbne lance hrane. Primjerice, dugotrajne suše u južnoj Španjolskoj 2022. i 2023. izazvale su nagli skok cijena maslinova ulja, dok su cijene kave i kakaa porasle zbog loših vremenskih uvjeta u izvoznim zemljama poput Gane i Obale Bjelokosti.
Otvori KEKS Pay
