Do sada je na Radio-televiziji Srbije emitirano šest epizoda serije Tvrđava režisera Saše Hajdukovića, rađena prema scenariju Mirka Stojkovića i Gorana Starčevića. Serija je promovirana kao priča o ljubavi između Kninjana Luke i Darije – on je Srbin, ona Hrvatica – smještena u prijelomne 1990. godine. Njihova ljubav rasplamsava se pred propast Jugoslavije, a posljedično i rat u Hrvatskoj. Iako osnovna premisa nudi veliki potencijal, serija Tvrđava, očito nazvana po onoj u Kninu, vrlo brzo prestaje biti ljubavnom pričom, a postaje platforma za promicanje političke agende koja, u stvarnosti, djeluje protiv hrvatskih Srba. Ovaj zaokret nije neočekivan s obzirom na to da je Vučićev režim prepoznao da među prosvjednicima ima i njih, pa su ih njegovi mediji počeli nazivati 'ustašama'. Pritom se zaboravlja kakav je bio tretman tih ljudi nakon Oluje, a mnogi su suočeni s posljedicama i godinama nakon toga. U posljednjih godinu dana srbijanska filmska industrija sve više obrađuje teme Srba iz Hrvatske, ali, kao i u prošlosti, to čini na način koji koristi te teme za dnevnopolitičke svrhe. Prije dvije godine prikazan je film Oluja, utemeljen na završnoj vojno-redarstvenoj akciji iz 1995. godine, dok je dvije godine prije toga emitiran film Porodica, koji se bavi propasti Slobodana Miloševića. Ovdje je jasno vidljiv stav današnje Srbije prema događajima iz 1990-ih: 'Nismo mi ništa krivi, sve je to bilo pod kontrolom vođe, a oni nisu napravili ništa.'
Slično se može reći i za Tvrđavu, gdje dvojica visokorangiranih pripadnika tajne službe, među kojima je jedan čak i lik kojeg tumači Miki Manojlović, stalno spominju "šefa", iako nije jasno tko bi taj šef trebao biti. Jedan od tih DB-ovaca potječe iz Knina, a u seriji se jasno pokazuje da su takvi ljudi imali ulogu u početku rata. Međutim, ti događaji prikazani su gotovo romantično. U Kninu iz 1990. godine nije prikazano ništa dramatično: pričaju se priče o otkazima, vjerojatno na nacionalnoj osnovi, ali svi su u istoj "gabuli". Čak i u tom trenutku nitko nije naoružan, nema sukoba; likovi sjede u lokalnoj birtiji, jedu pršut i sir, piju gemište. Nema ni spomena ni o Babiću, ni o Martiću, a interesantno je da se nikakve zastave ne prikazuju. Ubrzo, serija prelazi u brzopotezni razvoj radnje, prikazujući pojavu mračnog tipa –'komandanta', kojeg tumači Miodrag Radonjić. Njegov lik nalikuje Miloradu Ulemeku Legiji, a spaja u sebi sve razne "komandante" iz zloglasnih jedinica, od kapetana Dragana pa do samog Legije. Međutim, u seriji oni nisu prikazani kao zločinci, već kao heroji uvijek odani narodu. Komandant organizira postrojbu, 'knindže', u koje, umjesto u JNA, ulazi novopečeni ročnik Luka. Vrlo brzo dolazi do poznatog trenutka – Krvavog Uskrsa. Međutim, jedina stvar koja se u seriji podudara s povijesnom istinom odnosi se na neeksplodiranu tromblonsku minu koja je bačena na autobus. U ovoj verziji, međutim, nitko nije poginuo, svi hrvatski policajci su zarobljeni, a jedan se sakrio u autobus i ondje ga je Luka uhvatio. Gorana Hadžića, lika koji je bio ključan u stvaranju Republike Srpske Krajine, nema u seriji.
Sljedeći preokret u radnji dolazi s odlukom da se policajce oslobodi. Vjerojatno nehotice, serija priznaje da je Srbija bila umiješana u te događaje na početku rata, ali, kao i u cijeloj seriji, svi su ti događaji interpretirani na način koji umanjuje odgovornost Srbije za ono što će uslijediti kasnije. JNA je prikazana u liku oficira kojem je jedini cilj unapređenje, dok Ratko Mladić nije spomenut. Tenkovi nisu prisutni, a dvojicu pripadnika tajne službe ucjenjuje neki Nijemac, navodno službenik BND-a, koji je, očito, upućen u probleme DB-ovca iz Knina. Tu se pojavljuje i lik novinara, koji je zapravo hrvatski špijun, a koji utječe na Lukina punca Hrvata da svjedoči o ubijanju Hrvata. Serija kulminira scenom bitke u kojoj 'komandant' junački zapovijeda otporom protiv 'zengi', a Luka biva ranjen i odlazi u Beograd kod svog zemljaka DB-ovca. Tako serija konstruira sliku da tadašnja vlast Srbije nije poticala rat, nego je samo pokušavala pomoći prečanskim Srbima, kojima je jedino bilo stalo da popiju, pojedu i snađu se negdje u Beogradu. Pa nisu ni mogli bolje proći, iako su imali i svojih ljudi na važnim pozicijama, ali ni ti im nisu valjali bogznašto. I onda neka im, kada su vjerovali u Jugoslaviju i Tita, pa i svojim susjedima Hrvatima. Maćehinski odnos prema svojim zemljacima vidjeli smo i u seriji Koža o bosanskim Srbima, a u svemu je Srbija jako daleko odmakla od katarzičnog filma Lepa sela lepo gore. Samo unatrag, umjesto unaprijed.
FOTO/VIDEO Pod pojačanim nadvzorom policija: Evo kako izgleda nova regulacija u Slavonskoj
Otvori KEKS Pay
Jel i to financirala obuljenka hrvatskim novcem kao i mnoge druge slične filmove?