Što mu je to trebalo, ima svoju brojnu publiku, popularan je kod mladih...", komentira se ovih dana internetski glazbeni repertoar Marka Perkovića Thompsona. Njegove junačke "Čavoglave" iz Domovinskog rata odavno su arhivirane: danas Marko ratuje protiv zdravog razuma, protiv dobrog ukusa, protiv svijeta, a možda će se sukobiti i s pravnom državom. Državno odvjetništvo naime razmatra mogućnost njegova kaznenoga gonjenja zbog ovih stihova: "Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara / Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure / U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila / Oj Neretvo, teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu /.../ Oj Račane, j... ti pas mater, i onome tko je glasa za te / Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića..."
Premda će Thompson, kako bi ublažio prvi udar medija, kazati kako mu je to netko izmontirao prije nekoliko godina i da nikada nije bio ustaša niti je veličao zločine, vjerojatno se neće izvući iz sveopće osude, jer su moralni i estetski kriteriji većine hrvatskih domoljuba ipak nešto viši od tih niskih stihova. A glede problema i kvocanja koje bismo zbog toga ponovno mogli trpjeti, sigurno se ni Thompsonovi junaci iz Drugog svjetskog rata ne bi složili s autorom.
Kome onda sve to treba? Jedne se novine usuđuju zaključiti da su ovakvi glazbeni pamfleti možda već urodili plodom, spominjući nedavni navijački obračun južnjaka i sjevernjaka u Dugopolju ili čak plašenje ptica na Vranskom jezeru. Uz tu pomalo apsurdnu tezu kako se glazbom dolazi do nasilja - imajući na umu i takozvanu angažiranu umjetnost iz doba socijalizma, kada se nasiljem dolazilo do glazbe - dijagnostičari društvenih devijacija mogli bi se osvrnuti i koju godinu unatrag.
U nas je, na primjer, rado bila slušana i metalic skupina AC/DC, koja se u svojim pjesmama obraća samom vragu pa im se na koncertima navodno događaju neobjašnjive pojave. Grupa "Black Sabath" poznata je po ovim stihovima, koji su šokantni ali su zabavljali mladež u Americi: "Oduzmi si život, ubij nekoga, nitko neće plakati". Skupina "Rolling Stones" izvodila je skladbu po nazivom "Simpathy for the Devil", za koju je sam Jagger rekao da uvijek izazove tučnjavu u publici. Da ne spominjemo pjesmu Boba Geldofa "I don"t like Mondays": učenica iz Engleske potaknuta njome u svojoj je školi jednog ponedjeljka jednostavno pobila profesore...
Ipak, za razliku od globalnih rokerskih veličina, čiji "sotonizam" jedva itko primjećuje, Thompsonove pastirske "budnice" danas su hitovi koji se rado preslušavaju - osobito u Tel Avivu i Bruxellesu...