Tog kobnog listopada prvi bubrežni bolesnik na hemodijalizi umro je u ponedjeljak navečer, u utorak je umrlo još dvoje ljudi, u četvrtak troje. Drama u centrima za dijalizu u hrvatskim bolnicama kulminirala je u petak, a tragični se niz nastavio i u subotu kada je umrlo još četvero ljudi. Smrt je kosila pacijente u bolničkim centrima za hemodijalizu u Zagrebu, Puli, Rijeci, Karlovcu, Požegi i Dubrovniku.
Svi su umirali tijekom ili neposredno nakon hemodijalize, a scenarij je bio gotovo identičan - nakon iznenadnog pogoršanja stanja, uslijedila je smrt uslijed zatajenja srca, infarkta, plućne embolije... Ubrzo je bilo jasno da nije riječ o slučajnosti i da su sve te tragične smrti povezane jednim, zajedničkim uzrokom – neispravnim filterima dijalizatora kroz koje prolazi otopina za dijalizu krvi. Njih je, unatrag 12 godina, uvozila i distribuirala tada najveća hrvatska farmaceutska kompanija Pliva, a proizvodio ih je američki div Baxter.
Kobni “šumovi” u komunikaciji
Tadašnji zamjenik ministrice zdravstva, Rajko Ostojić, kazao je kako niti jedna bolnica nije nazvala Ministarstvo zdravstva te da je Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o događajima obaviještena tek u petak navečer, nakon čega je informacija o umrlima na hemodijalizi proslijeđena Ministarstvu. U nedjelju ujutro, 14. listopada, kada je tadašnja ministrica zdravstva, Ana Stavljenić Rukavina, sazvala konferenciju za novinare, detalji tragedije već su bili objavljeni u Večernjem listu.
Nakon što je vijest odjeknula, Ministarstvo zdravstva je 18. listopada izdalo dramatičan nalog svim bolnicama da odmah prekinu s upotrebom spornih filtera. U Zagreb su tada hitno stigli predstavnici američkog Baxtera, u istragu se uključio državni odvjetnik, a tadašnja ministrica zdravstva, Ana Stavljenić Rukavina, podnijela je ostavku.
Predstavnici vodećeg svjetskog proizvođača dijalizatora potvrdili su da je riječ o istim dijalizatorima koji su dva mjeseca ranije povučeni u Španjolskoj, nakon smrtni dvanaestero tamošnjih bubrežnih bolesnika na dijalizi. No, iako su potvrdili da je riječ o istoj vrsti dijalizatora, predstavnici Baxtera su tvrdili kako na dijalizatorima, koji su tada bili povučeni i u Finskoj, Švedskoj i Grčkoj, niti nakon peterostrukog testiranja, nisu pronađene greške.
Ipak, nakon niza smrti u hrvatskim bolnicama, Baxter je odmah zaustavio prodaju spornih dijalizatora u cijelom svijetu, do okončanja istrage u Hrvatskoj. Cjelokupna linija proizvoda, bila je povučena, a Baxter je zatvorio i tvornice u Švedskoj i na Floridi. Ministarstvo zdravstva zabranilo je da se hrvatskim bolnicama, do daljnjeg, isporučuju Baxterovi dijalizatori, a one koji su već bili u bolnicama, izuzela je policija.
Šokantni rezultati istrage
MUP-ova analiza dijalizatora koji su bili izuzeti iz bolnica završena je u siječnju 2002. godine, a rezultati su bili šokantni. U Centru za kriminalistička ispitivanja i vještačenja "Ivan Vučetić" stručnjaci su u dijalizatorima otkrili perfluoroizobutilen – bezbojni, vrlo toksičan plin koji se može koristiti kao bojni otrov, objavio je Večernjak 6. siječnja 2002. Taj je nalaz dostavljen Državnom odvjetništvu RH, međutim, ostalo je nejasno kako se bojni otrov uopće našao u dijalizatoru za bubrežne bolesnike.
Baxter je preuzeo i financijsku odgovornost te je kompanija izdvojila oko 150 milijuna dolara za nagodbe s obiteljima žrtava u sedam zemalja. Nakon što su američki odvjetnici obiteljima preminulih hrvatskih bolesnika ponudili svoje usluge, Baxter se s njima nagodio te je isplatio obiteljima milijunske odštete, o čijim se točnim iznosima samo nagađa, zbog klauzule tajnosti.
Tragične sudbine 'Afere Baxter'
Među 23 pacijenata koji su tog listopada umrli zbog neispravnih dijalizatora bila je i Jasna Jamuljak, iz okolice Požege. Imala je samo 26 godina, a iza nje je već bilo desetljeće dijalize. Unatoč zdravstvenim problemima, radovala se svakom novom danu, voljela je život, a tog je petka bila posebno sretna i uzbuđena, jer u subotu je bilo vjenčanje njenog jedinog brata, Marija. U petak popodne Jasna je otišla u Opću županijsku bolnicu u Požegi, na još jednu hemodijalizu koja joj je, na žalost, bila i posljednja. Kada se nešto poslije 18 sati vratila kući, nije se osjećala dobro, brat ju je uzeo u naručje, stavio u auto, no na putu do bolnice Jasna je preminula, ne dočekavši bratovo vjenčanje, koje je s toliko nestrpljenja čekala. U istoj su bolnici u Požegi, istog kobnog dana, nakon hemodijalize, umrli su i Maša Golek iz Velike, Vasilija Mađarević iz Ratkovice i Aleksandar Kneis iz Požege.
Veliki je dan tog listopada s nestrpljenjem čekala i 42-godišnja Anka Medved iz Cetingrada - nakon humanitarne akcije koju je pokrenuo Večernji list i kojom je skupljen potreban novac, spremala se na transplantaciju u Graz, koju, na žalost, nije dočekala.
Punih 10 godina na dijalizu je išao i 21-godišnji Danijel Čokrlić. Bio je pacijent karlovačke bolnice no tog je listopada, zbog operacije koljena, otišao u Lovran. Svaki drugi dan vozili su ga na dijalizu u Rijeku i sve je bilo u redu do kobnog 10. listopada.Tog je dana, za vrijeme dijalize, nešto prije 14 sati mobitelom razgovarao sa svojom djevojkom. Požalio se da ga boli u prsima te ju je zamolio da ga nazove za jedan sat. Bio je to njihov posljednji razgovor. Umjesto s izliječenim koljenom, Danijel se kući vratio u lijesu. Bio je najmlađi od dvadeset i troje pacijenata koji su tog tjedna umrli tijekom, ili neposredno nakon hemodijalize, u tjednu agonije koja je trajala od 8. do 13. listopada.
Otvori KEKS Pay
A koju otštetu je platio,a koju bi u SAD?