Iako se kao dan koji slavi rođenje Isusa smatra jednim od tri najvažnija kršćanska blagdana, da se razumije tradicija i povijest Božića, potrebno je otići u razdoblje puno prije Kristova života ili utemeljenja kršćanstva.
Smatra se, naime, da su Saturnalije, koje se ubrajaju među najstarije i najsvečanije rimske svetkovine poslužile kao “model” za Božić, a neki ih nazivaju i njegovom pretečom. To je bilo veliko zimsko slavlje posvećeno bogu Saturnu, a gledajući prema današnjem kalendaru, slavilo se od 17. do 23. prosinca.
Umjesto Sunca, rodio se Isus
Saturn je u rimskoj mitologiji bio bog poljoprivrede tako da se praznik u njegovu čast održavao zimi kada nije bilo poljodjelskih radova. Slavlje je počinjalo prinošenjem žrtava u Saturnovu hramu na Forumu Romanumu, a nastavilo se javnim gozbama, zabavama, pijankama, razmjenom poklona…
U Rimu je tih dana vladala karnevalska atmosfera i sve je bilo pomalo “naopako” pa su se ukidale i uobičajene restrikcije poput zabrane kockanja, a nosila se i neformalnija odjeća. Saturnalije su se također zvale i praznikom robova, odnosno Feriae servorum jer oni tih dana nisu morali raditi, jeli su s gospodarima koji su ih u nekih situacijama čak i posluživali.
Pjesnik Katul Saturnalije je nazivao “najboljim od svih dana“, a nakon te svetkovine Rimljani su 25. prosinca slavili Dies natalis Solis Invicti, odnosno rođendan nepobjedivog Sunca, što je proglašeno blagdanom u cijelom carstvu. Riječ je zapravo o danu zimskog solsticija, odnosno najkraćem danu u godini.
I dok su se Rimljani zabavljali slavljenjem Saturna i Sunca, na sjeveru su se Europe u istom vremenu održavale julske svetkovine u čast Thoru, bogu grmljavine, koji je danas popularan u stripovima i filmovima. Slavlje je u Skandinaviji trajalo od kraja prosinca do početka siječnja, a narod je za to vrijeme palio julske cjepanice, odnosno badnjak. Poklone je pak donosila julska koza ili ovan – Julbock.
Širenjem kršćanstva sva ova poganska slavlja više nisu bila poželjna, no ukidanje stoljetnih tradicija bilo je gotovo nemoguće. Puno ih je lakše bilo zamijeniti novima. Iako su se božićni običaji tijekom stoljeća izmijenili te se razlikuju od zemlje od zemlje, sličnost s nekadašnjim poganskim svetkovinama lako su uočljive. Tako su se Saturnalije pretvorile u advent, a umjesto rođendana Sunca, počeo se slaviti onaj Isusa Krista. Unošenje drvca u kuću na Badnjak zadržalo se do današnjeg dana, kao i darivanje u božićno vrijeme.
Ipak, sama je bit Božića postalo rođenje sina Božjega. Prema povijesnim zapisima Isus Krist rođen je u Betlehemu, no nema konsenzusa o tome kada je to točno bilo. Iako bi bilo možda logično zaključiti da je Isus rođen u godini od koje se računaju ere prije i poslije njegova rođenja, to nije baš tako jednostavno.
To je računanje vremena uveo, naime, monah Dionizije Mali, a kasnije se pokazalo da je pogriješio za nekoliko godina te da je Isus najvjerojatnije rođen između 6. i 4. godine prije nove ere.
U Bibliji je Isusovo rođenje opisano u Evanđelju po Luki te po Mateju, dok se u ostala dva ne spominje. Također, pri opisu tog događaja nigdje se ne spominje datum, pa čak ni godišnje doba. U Evanđelju po Mateju piše tek da je Isus rođen u vrijeme vladavine Heroda Velikog, koji je umro 4. godine prije Krista.
S druge strane, evanđelist Luka piše da je Isus rođen u vrijeme popisa stanovništva tijekom “Kvirinijeva upravljanja Sirijom”, što je bilo pak 10 godina nakon Herodove smrti.
Zamire li tradicija?
Opće je pak poznata priča iz Novog zavjeta koja je ispunila proročanstvo iz Starog zavjeta u kojem se pak najavilo rođenje Mesije. Isusa je, prema Bibliji, rodila Djevica Marija koja je bezgrešno začela po Duhu Svetom. Marija se neposredno prije poroda sa svojim zaručnikom Josipom zaputila iz Nazareta u kojem su živjeli u Betlehem, a kada su stigli tamo, nisu mogli naći mjesto da prenoće pa je zato Sin Božji rođen u štalici okružen domaćim životinjama i pastirima.
Kasnije je zvijezda repatica za Isusa dovela tri kralja, odnosno mudraca koji su mu darovali tamjan, zlato i smirnu. Iako se u Bibliji njihova imena ne spominju, u zapadnom su se kršćanstvu ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar, a oni su zapravo predstavnici poganskih naroda kojima je Bog javio rođenje Spasitelja i tako ih pozvao u svoje kraljevstvo.
Zanimljivo je istaknuti da je u nekim dijelovima Europe blagdan Sveta tri kralja u ranom srednjem vijeku bio popularniji od Božića, za koji su pak biskupi u 4. stoljeću odlučili da će se slaviti 25. prosinca iako su ga do tada rani kršćani obilježavali u proljeće jer je, unatoč nepoznatom datumu, najvjerojatnije da je Isus rođen u kasno proljeće ili rano ljeto.
Crkva je tako način, osim naroda, odlučila pokrstiti i njihove dotadašnje običaje, a zanimljivo je da su stare tradicije bile toliko ukorijenjene da Skandinavci još uvijek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je riječ Yule sinonim za Božić.
Ono što je danas relativno nepoznata činjenica jest da su upravo engleski puritanci Božić u 17. stoljeću – zabranili. Protestanti su, naime, osudili to slavlje uz objašnjenje da nije istinski posvećeno Isusu. I tako se reformacijom, odnosno odvajanjem protestanata od katolika, Božić nastavio slaviti u kontinentalnoj Europi, dok je na Zapadu zaboravljen. Treba istaknuti da se u narodima koji su nastavili slaviti rođenje Isusovo u tradiciji tada pojavio i sveti Nikola, biskup iz Male Azije, koji je tijekom života činio čuda te darovao potrebite, zbog čega je proglašen svetim. Potom je postao “zadužen“ i za darivanje u povodu Božića.
Možda bi tako i ostalo da Amerikanci, odnosno tamošnji kapitalizam i konzumerizam, nisu oživili Božić u SAD-u, a samim time i u zapadnoj Europi. Blagdan kojem je u prvom planu darivanje populariziran je u 19. stoljeću, a tim je povodom osmišljen i lik Santa Clausa. Njegovo ime u prijevodu s nizozemskog jezika čak i znači sveti Nikola, no sve ostalo je promijenjeno i tako je nastao simpatični djedica u crveno- bijelom odijelu.
Priča da sveti Nikola donosi darove za Božić nije uspjela preživjeti ni u istočnoj Europi, gdje je imao stoljetnu tradiciju, i to zbog komunizma, u kojem nije bilo poželjno ništa vezano za vjersku tradiciju. Tako je na scenu došao Djed Božićnjak ili Djed Mraz, sveti Nikola je dobio svoj vlastiti dan, a sve su glasnije kritike da bi se bit Božića ipak trebala ponovno vratiti na – Isusovo rođenje.
Sretan Božič ljudima.