Izrael je u iščekivanju sutrašnjeg dolaska JD Vancea, najvišeg izaslanika američkog predsjednika Trumpa, koji bi trebao utjecati na premijera Izraela Benjamina Netanyahua da se suzdrži od eskalacije nakon Hamasove povrede sporazuma o primirju. Teroristi Hamasa jučer su probili žutu liniju razgraničenja i ubili dva vojnika IDF-a koji je snažno uzvratio zračnim napadima u kojima je poginuo veći broj Palestinaca, među kojima, tvrde palestinski izvori, ima i civila. Konstantni incidenti od kojih je jučerašnji najozbiljniji, pokazuju koliko je situacija fragilna na terenu.
- Izrael bi rado prešao u drugu fazu, onu nakon prekida vatre, ali moramo biti sigurni da nam Hamas ne može nauditi. Predsjednik Trump zalaže se za širenje Abrahamskih sporazuma na više muslimanskih zemalja, a spominje se i Indonezija: voljeli bismo vidjeti tu fazu – kažu nam u izraelskom Ministarstvu vanjskih poslova u kojem su nas primili na briefing. Sigurnosne provjere za ulazak u zgradu Ministarstva iscrpne su i vrlo detaljne. Raspitujemo se o upravo vraćenim taocima, njihovu stanju, no kontakt s njima još će dugo biti otežan i njihovim najbližima.
- Trebaju mir nakon traume, oporavak bez uznemiravanja, Mnogi su izgladnjivani dvije godine, a zadnjih tjedana prije puštanja ciljano prekomjerno hranjeni zbog čega imaju „refeeding sindrom“. Jednom vojniku dopustili su tuširanje samo jednom u dvije godine, a mnogi dvije godine nisu vidjeli sunčevu svjetlost. Kad bi netko od njihovih tamničara izgubio člana obitelji ili blisku osobu, slijedilo je premlaćivanje. Najgori im je ipak bio psihološki rat: lažiranje egzekucija koje se ne bi dogodile, puštanje slika drugih obitelji koje se bore za svoje taoce uz tvrdnje da su njihove odustale od njih. Jednome su puštali televizijski prijenos svaki vikend, da vidi velike demonstracije za puštanje talaca i pati kad vidi svoju obitelj – prepričavaju nam u Ministarstvu torture koje su taoci prolazili.
Tik uz Ministarstvo je Trg talaca, šator je još uvijek pun šator ljudi. Među njima ima i onih koji ne žele razmjenu, sada preostalih ubijenih talaca, jer smatraju da to ohrabruje teroriste da i dalje otimaju radi razmjene.
- Iza nas je dvije godine rata koji nismo htjeli, koji je Hamas počeo. Svi su bili prestravljeni, a nakon prvog šoka cijelo se društvo promijenilo, postali smo trijezniji. Prošli tjedan, nakon što je Trump dogovorio sporazum, taoci su se vratili, ali Hamas drži još 16 tijela. Očekujemo da vrate sve, znamo zasigurno da imaju informacije o svima, ali i nekim drugima, otprije. Jako je važno za cijelo izraelsko društvo da ih vratimo – kažu nam predstavnici vlade. Dodaju da bi rado da je priča gotova, ali to nije istina.
- Trauma je nešto za što će nam trebati puno terapije da je prevladamo. Bez da ih vratimo ne možemo dalje. Imamo jedinicu u vojsci koja traga samo za tijelima. To je i dio naše vjere, pokopati ih dostojanstveno, prema pravilima. Ono što je fascinantno na loš način, je da cijelo vrijeme osjećamo da su, uz narativ kako su ljudska prava jako važna, nakon 7. listopada organizacije, posebno ženske, ostale tihe. Pa djeca su ubijena i oteta, žene silovane, a nitko o toj stravi nije pričao…
Na pitanje zašto druga strana dobiva propagandni rat, odvraćaju da je mnogo razloga. Hamas, kažu, civile koristi kao živi štiti i ne libe se prikazivati videa koja prikazuju najteže stanje žrtava. Takve stvari Izrael skriva, ne prikazuje ih zbog obitelji žrtava i preživjelih.
- Izrael je vrlo oprezan u prikazivanju horora svojih žrtava. Vidjeli smo i palestinske lažne videe, djecu s koje se isprala boje koja glumi krv i one koji imaju šest prstiju. Usto, nitko nema pojma otkud Hamas ispaljuje svoje „službene“ brojke. „Znaju“ točno koliko je ljudi ubijeno netom nakon borbi i koliko je od njih žena i djece?!
Zašto nisu pustili međunarodne novinare kako bi vjerodostojno prenijeli stanje? Jer novinari su uvijek izvještavali iz ratova, svjesni smo opasnosti i sami odlučujemo preuzeti rizik.
- Slažem se samo hipotetski. Odgovorni smo za sigurnost novinara, preopasno je. Ovaj se sukob razlikuje od bilo kojeg drugog sukoba u svijetu. Kažete da druge strane izvještava Al Jazeera? Ali oni nisu novinari. BBC je imao tamo jednog novinara koji se oslanjao na lokalne fiksere na terenu, kao i The Times. Što je tu pravo novinarstvo, ako se morate oslanjati na Hamas? Ne mogu objavljivati ništa što se razlikuje od onoga što proklamira Hamas – tvrde u Ministarstvu i dodaju da je ispod Gaze izgrađeno više tunela od Londonske podzemne željeznice, postoji cijeli drugi grad ispod zemlje i odatle ispaljuju rakete na ljude i vraćaju se - kako onda preuzeti rizik za novinare?
Pitamo ih za ubijene palestinske novinare. Odvraćaju da IDF nikad namjerno ne cilja novinare. - Kad je slučajno pogođena i poginula Shireen Abu Akleh, osim što nam je žao zbog njezine pogibije, to nam je nanijelo i užasno puno štete. Jako je puno naših vojnika poginulo da se takve stvari ne dogode, da zaštitimo civile, s novinarima na terenu bili bi još ugroženiji jer bi se izlagali dodatno da ih zaštite – argumentiraju u Ministarstvu. No najavljuju da će Izrael novinarima otvoriti granice, da novinari mogu raditi svoj posao, čim bude sigurno. Zasad je to, kažu, jako teško.
Bi li stvari bile drukčije da premijer nije Benjamin Netanyahu? - Mislimo da bi svaki lider u Izraelu napravio isto što i on. Hipotetski, ne znamo što bi bilo da je netko drugi. Ali znamo da nitko drugi ne bi mogao postići ono što je on uspio s Trumpom. Trebao je netko dovoljno snažan – kažu. Okrivljavaju Zapad, kažu da su 10 posto pritiska kakav su priuštili Izraelu stavili na Hamas da pusti taoce, bilo bi sve drukčije. Ali pritisak je bio uglavnom na Izraelu, ne na strani koja je sve počela.
- Oni koji govore o priznavanju Palestine Hamasu daju poruku da nema potrebe prekinuti rat, nagrađuju ga za teror. No najproblematičnija je tiha većina. Ekstremno su glasni oni koji viču protiv Izraela, no oni nisu većina, to se vidi na izborima. No govorimo o situaciji u kojoj su neki ljudi počeli nekako razmišljati bi li Izrael trebao postojati… kako smo došli do te točke? Idu čak i ortodoksnim Židovima da ih pitaju za mišljenje o tome tko su „pravi“ Židovi i bi li trebali živjeti u Izraelu – gorko komentiraju. Polažu nade da bi se, ako se uključe arapske zemlje, prevladavajuće mišljenje moglo promijeniti:
- Egipat je napravio reforme sa svojim stanovništvom, mogli bi i drugdje. Oni su prestali prikazivati antisemitske filmove i materijale na TV-u što je donijelo promjene. Ne moramo se voljeti, ali ne moraju nas prikazivati kao ubojice. Imamo već dovoljno glasnu demokraciju i želimo je zadržati. Dovoljno posla imamo i sami sa sobom – zaključuju.
Otvori KEKS Pay
Da palestinci naprave vlastiti zid s fotografijama ljudi koje je izraelska vojska / policija ugrabila, zarobila, otela (većina držana bez podizanja optužnice i bez prava na obranu) - zid bi bio kilometrima dugačak. Onaj sa slikama ubijanih palestinaca bi naa žalost bio još duži.