Talijanska kuhinja je poznata, priznata i popularna daleko izvan granica Italije. Ali riječ je o mitu, tvrdi izvanredni profesor povijesne ekonomije na Sveučilištu u Parmi Alberto Grandi. Njegova teorija glasi da je talijanska kuhinja izum star tek pedeset godina. To je prilično hrabra teza koja baš ne nailazi na odobravanje u Grandijevoj domovini Italiji. Ali, koliko u njoj ima istine?
- U velikim talijanskim turističkim središtima poput Firence, Rima i Venecije prevara turista je, čini mi se, postala nacionalni sport. Serviraju im smeće od hrane i tvrde da je to prava talijanska kuhinja! - kritizira Grandi. U svojim knjigama tvrdi da je pizza u Italiji postala poznata tek 50-ih godina prošlog stoljeća, da se pravi parmezan može naći samo Wisconsinu i da talijanske bake ne znaju kuhati, piše Deutsche Welle.
S druge strane, Maddalena Fossati glavna urednica magazina La Cucina Italiana, zalaže se da talijanska kuhinja bude uvrštena na UNESCOV popis nematerijalne kulturne baštine.
Teza broj 1: "Pizza napoletana uopće nije talijanska"
- Pizza koja se danas servira kao napuljska više je američka nego talijanska - tvrdi Grandi.
Nastala je u 18. stoljeću u Napulju. Bila je jeftini obrok za siromašne - kruh s ostatcima koji su se našli u kući. - Prije velikog vala iseljenja krajem 19. i početkom 19. stoljeća, pizza koja se jela u Napulju bila je vrlo jednostavan proizvod. Pa i sami Napuljci su ju prezirali - govori Alberto Grandi za Deutsche Welle.
- Kao i drugi recepti i pizza se razvijala i mijenjala, naravno. To ne znači da nema svoje porijeklo. Rodno mjesto pizze je Napulj - ističe pak Maddalena Fossati.
Teza broj 2: "Jedini pravi parmezan dolazi iz Wisconsina"
- Parmiggiano Reggiano je iskonski talijanski sir koji potječe iz srednjeg vijeka - govori Fossati opovrgavajući Grandijevu tezu. To je istina, ali se značajno mijenjao kroz stoljeća originalni parmezan bio je mekši, a njegova konzistencija tvrđa. Tek nakon Drugog svjetskog rata, talijanski se parmezan razvio u krhki tvrdi sir kakav danas poznajemo. U Wisconsinu se, međutim, još uvijek radi kao prije stotinu godina.
- Da bismo probali parmezan kakav su naši djedovi poznavali, morali bismo otići u Milwaukee, a ne u Parmu. No taj tisuću godina star sir je užasan - smije se Grandi.
Teza broj 3: "Talijanske bake ne znaju kuhati"
- Ne samo da bake u ovoj zemlji znaju kuhati, one su srce talijanke kuhinje - opovrgava oštro tu tezu Fossati.
- Talijanke bake nisu čak ni znale kuhati. Ili bolje rečeno, znale su kuhati tri jela (blagdanska, torteline i lazanje), ali ostalo je bilo samo improviziranje s onime što su imale - tvrdi Grandi.
Zaključak ovog razgovora jest da bila ona stara četiri stotine ili pedeset godina, talijanskoj kuhinji malo tko može odolijeti!
FOTO Pamtite li dječaka s popularne čokolade? Danas izgleda potpuno drugačije, ali osmijeh je ostao isti!
bio sam na svakom kontinentu i posjetio preko 50 drzava i slobodno mogu reci (a pogotovo posto zivim 65km od talijanske granice) da ne postoji zemlja na svijetu sa takvom gastronomijom. Oni koji pojma nemaju i odu jednom godisnje u neki turisticki gradp poput Venecije misle da samo postoji pasta i pizza i loseg kvaliteta.. tko poznaje italiju zna da je nemoguce bukvalno lose pojesti, od Sud Tirola dole do dna Sicilije. Jedino to je narod opsjednut hranom - pa kad se druzis s Talijanima kao ja, glavna tema je sta cemo jesti i sta cemo piti.