Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 100
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
U Mjesecu borbe protiv ovisnosti Andrija Z. (40) iz Virovitice:

Ispovijest: Ne želim suosjećanje, od droge sam postao olupina

05.12.2008.
u 16:41

“Ne dolazim iz nesređene obitelji, nisam imao teško djetinjstvo. Nemam opravdanje za to što sam drogeraš. Bio sam, jednostavno, oduvijek drugačiji i takav sam ostao. Dok su ostali u osnovnoj školi razmišljali o nogometu, ja sam o drogama.

To sam jednostavno želio. Zato sam, kad je došla prilika, prihvatio je. Nisam znao da sam time prihvatio pakao - počinje tako priču o svojem ovisničkom putu 40-godišnji Andrija Z. (podaci poznati redakciji) nedaleko od Virovitice.

Heroin na bojištu
O svojem je dvadesetogodišnjem ropstvu iz pakla ovisnosti, većinom o heroinu, iz kojega se pokušava izvući, odlučio progovoriti za novine na naš nagovor. U povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti, koji traje do sredine prosinca, novine su pune brojki i statistika o tom problemu.

Njegova životna priča najbolje je svjedočanstvo o problemima te ovisnosti u malom mjestu kakvo je Virovitica. Županijski Centar za borbu protiv ovisnosti prošle je godine zabilježio 113 osoba sa virovitičkog područja, koje su zbog problema s ovisnošću došle potražiti pomoć.


- Počeo sam s travom, još kao srednjoškolac, a nastavio s hašišom. Heroin sam prvi put probao na bojištu, ‘91. Nakon toga, sve se promijenilo. Prvih mjesec dana bilo je najbolje. Mogao sam puno raditi, nisam trebao odmor. Nakon povratka s bojišta, otvorio sam se ljudima, počeo izlaziti, pričati. A tada je došla naplata za sav užitak - priča Andrija, ispijajući sok.

Životinjski poriv
Mršav je, pomalo zabrinut. - Prva kriza, ona je bila najgora. Ležiš u krevetu, treseš se, boli te svaki komad tijela. Ne možeš ustati, otići na toalet, popiti vode. Nešto životinjsko traži te još i ne pušta. Morao sam nastaviti, naći novi šut - opisuje svoj muku virovitički ovisnik.


Kad je kriza šut si davao i u zahodu

U godinama koje su slijedile, Andrija je zbog droge prihvaćao i gubio poslove u zidariji, konobarenju. Dnevno je na drogu, po koju je išao u Zagreb, trošio i po 300 kuna. Kad je plaće nestalo, lagao bi i uzimao od roditelja ili vrbovao prijatelje. Ponekad se drogirao s društvom, kod prijatelja, a kad bi kriza bila iznimno jaka, poslužio bi i prvi slobodni zahod u gradu. - Ne ponosim se time što jesam, znam da imam sreću jer još uvijek nemam hepatitis, HIV i slično. (mlo)

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije