Poruka predsjednika Suda EU Koena Lenaertsa da Slovenija nije izabrala pravi put za rješavanje graničnog spora i kompromitirane arbitraže kad je odlučila prvo preko Europske komisije tužiti Hrvatsku na tom sudu, vrlo je jasan signal o lošoj sudbini slovenskog zahtjeva.
Slovenija, ipak, zasad ne odustaje od tužbe, dok je hrvatski stav i dalje isti – samo razgovorom i dogovorom može se riješiti granični spor. I dok predsjednik Suda kaže kakao bi Sloveniji bilo uputnije da je s Hrvatskom sporazumno slučaj iznijela pred sud EU, Hrvatska na takvu mogućnost ipak ne bi pristala. Naime, Hrvatska smatra da je općenito pristup rješavanju problema preko Suda EU kriv, što je jasno rekla i u podnesku kao odgovor na slovensku “tužbu”.
Početkom svibnja, Hrvatsku i Sloveniju čeka iznošenje argumenata pred Komisijom. Dio je to redovne procedure koju EK pokreće kad od države članice dobije zahtjev da protiv neke države pokrene postupak zbog kršenja europskog prava. Komisija u roku od dva mjeseca mora odrediti smatra li da tužba ima smisla ili ne. Ako smatra da ima, sama će “preuzeti” slučaj i dalje voditi postupak protiv članice. Ako EK zaključi da nema osnove, država koja “tuži” može dalje sama slučaj dovesti na sud, što – kako govore u Ljubljani – namjeravaju učiniti. Stav Komisije vrlo je dobar lakmus-papir koji govori o uspješnosti moguće tužbe. U apsolutnoj većini slučajeva Komisija će preuzeti postupak ako su argumenti dobri. Ako ima dvojbe, neće se u to upuštati. Zato države koje su same nastavile s procedurom bez Komisije na sudu redom gube.
Zapravo, tu je gotovo uvijek riječ o promidžbenim kampanjama za unutarnjopolitička pitanja ili pak neprijateljstvu prema nekoj državi, zakamufliranom pravnim argumentima. Komisija po isteku dvomjesečnog roka ima tri opcije – podržati tužbu, podržati tuženu članicu ili pak biti bez komentara, što se smatra nepodržavanjem tužbe. Iz izvora bliskih EK može se ovih dana čuti prilično radikalan stav kako bi “radije umrli nego se miješali u hrvatsko–slovenski spor”.
Mali frustriran narod koji je sa svim susjedima (Mađarska, Austrija) u svađi. Treba im jasno reći da je dosta i da su došli do crte. Nema tu zajedništva, EU-a, NATO-a ili nešto drugo. Svaka zemlja mora čuvati svoj suverenitet i svoj teritoriji. To je svetinja, dogma i obveza spram budućim generacijama. I sa oružjem ako je potrebno, a moliti će mo Boga da to ne bude potrebno.