Izjava predsjednika Stipe Mesića da su slovensko primorje oslobodili
hrvatski partizani izazvala je pravu buru u Sloveniji, ali Mesić je
dobrim dijelom u pravu kad je riječ o povijesnim činjenicama. To,
međutim, ne znači da treba potezati i ovakva povijesna pitanja koja su
danas posve irelevantna u pograničnom sporu sa susjedom.
Kako bilo, činjenica jest da je u prodoru prema Rijeci i Trstu glavna
bila 4. jugoslavenska armija koja je na početku ožujka 1945. oformljena
od jedinica dotadašnje Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske,
i to bez znanja Glavnoga štaba Hrvatske. Bila je to odluka
iz Beograda, da se ukinu sve nacionalne vojske te da se pojugoslavene,
što nije baš dobro odjeknulo u Hrvatskoj.
Drapšin
nametnut
Kao njezin zapovjednik nametnut je general Petar Drapšin, a
načelniku GŠ-a Hrvatske, generalu Ivanu Gošnjaku
naređeno je da mu iziđe u susret. Na kraju ožujka 1945. imala je gotovo
58 tisuća boraca, od kojih je bilo gotovo 40 tisuća Hrvata, devet
tisuća Srba, pet tisuća Slovenaca i oko tri tisuće boraca drugih
nacionalnosti.
Ofenziva 4. armije na hrvatskom dijelu Jadrana bila je posljedica
dogovora Tita i savezničkoga zapovjednika u Sredozemlju, britanskog
feldmaršala Alexandera, nakon koje su prema Trstu trebale
djelovati i savezničke snage u Italiji, koje su tada bile kraj Bologne.
Ofenziva je počela u Lici 20. ožujka, a druga napadajna operacija
krenula je 16. travnja. Poznata je kao riječko-tršćanska i
trajala je do 7. svibnja. Kako je glavnina 4. armije zaglavila u sukobu
s njemačkim 97. armijskim korpusom kraj Rijeke, Tito je nakon povratka
iz Moskve 20. travnja 4. armiju orijentirao preko Ilirske Bistrice
ravno na Trst i na Soču, 43. istarska divizija poslana je u Istru, a 9.
dalmatinska iskrcala se kraj Labina i prodrla je također prema Trstu.
Titov manevar
U taj je grad tako ušla 20. dalmatinska divizija, a neki
povjesničari navode kako je 1. svibnja ušla uz pomoć
slovenskoga 9. korpusa. No tadašnji zapovjednici na terenu
tvrde da su slovenski borci u Trst došli tek 6. svibnja kad
je već sve bilo gotovo. Jer dok su trajale borbe za Trst, Slovenci su
bili kraj Ajdovščine.
Često se, međutim, prešućivalo kako su Rusi kumovali velikom
stradanju hrvatskih boraca u dalmatinskim divizijama. Načelnik
Generalštaba JA Arso Jovanović i načelnik štaba
4. armije Pavle Jakšić primjenjivali su rusku taktiku
frontalnih proboja s Nijemcima. U tome im je asistirao i šef
ruske vojne misije. A žrtve su bile prevelike.
POVIJESNI PRIJEPORI Na tragu Mesićevih izjava o tome tko je oslobodio Slovensko primorje
