Počela je druga ofenziva otvorene ruske agresije na Ukrajinu. Prvu ofenzivu obilježili su stravični zločini ruskih agresora i ohrabrujući uspjesi ukrajinske obrane, koji su sjajni, posebno nakon senzacionalnog potonuća "Moskve", ali zbog kojih se nitko ne treba žuriti predati osjećaju ukrajinske pobjede.
Ovo nije pobjeda, ovo je više onakav trenutak kakav je Daleka Obala opjevala i na početku našeg Domovinskog rata: "Oni nas gađaju, oni pucaju u nas… ali s druge strane se začuo krik jer i mi pucamo u njih". Pucanje u arogantnog agresora, u njegove navodno nepotopive krstarice kakva je bila "Moskva", ima za Ukrajince slatki osjećaj pobjede i ohrabrenja. Ali to još nije i pobjeda. Iako jest ohrabrenje, kojim je popločan svaki put do pobjede.
Sad će ovi rusofili opet naći razlog što Putko vrši agresiju na susjedne zemlje,a ne pitaju se kako nitko neće ići u savez sa rusijom (osim bjelorusije i zrbije) već sa Amerikom i zapadom