Povlačenje Napoleona Bonapartea i francuske Velike armije iz Rusije 1812. godine bio je kataklizmičan događaj koji je označio početak kraja njegova carstva i osobne dominacije u Europi, pri čemu je poginulo oko 300.000 vojnika od njih otprilike pola milijuna, koliko ih je bilo na početku. Nova studija u sklopu koje su znanstvenici koristili DNK iz zuba 13 francuskih vojnika pokopanih u masovnoj grobnici u glavnome gradu Litve Vilniusu, duž rute povlačenja, nudi dublje razumijevanje strahota koje je doživjela Velika armija, otkrivajući dva patogena koja prethodno nisu dokumentirana kada je posrijedi ovaj događaj.
Pronalazak bakterija koje uzrokuju paratifus i recidivnu groznicu koju prenose uši (LBRF) pokazao je da je među vojnicima, čije su zdravlje već narušile hladnoća, glad i iscrpljenost, cirkuliralo nekoliko zaraznih bolesti. – Vilnius je bio ključna točka na putu povlačenja 1812. Mnogi vojnici stigli su onamo iscrpljeni, izgladnjeli i bolesni. Znatan ih je broj ubrzo umro, pa su potom pokapani u masovnim grobnicama – rekao je molekularni biolog i genetičar Nicolás Rascovan, voditelj odjela za mikrobnu paleogenomiku pariškoga Instituta Pasteur i glavni autor studije objavljene u časopisu Current Biology.
I premda su znanstvenici u ovome slučaju dugo kao uzrok smrti vojnika isticali posljedice hladnoće, gladi i tifusa, dodao je, rezultati upućuju na to da su i paratifus i recidivna groznica koju prenose uši (LBRF), odnosno bakterijska infekcija uzrokovana Borreliom recurrentis, cirkulirali među bolesnim vojnicima i mogli su pridonijeti njihovu slabljenju i smrtnosti. Paratifus se obično prenosi hranom ili vodom, a pojavljuje se uz simptome poput vrućice, glavobolje, bolova u trbuhu, proljeva ili zatvora i slabosti, katkad i osipa. Otkriveni oblik recidivne groznice koji prenose tjelesne uši uzrokuje epizode visoke temperature koja se ponavlja uz jaku glavobolju, bolove u mišićima i opću slabost.
Studija je pokazala da su četvorica od 13 vojnika bila pozitivna na bakteriju paratifusa, a dvojica na bakteriju recidivne groznice. Simptomi obiju bolesti podudaraju se s onima koji su opisani u povijesnim zapisima o povlačenju vojske. Studija iz 2006. u kojoj je analiziran DNK još 35 vojnika iz iste grobnice otkrila je patogene koji uzrokuju tifus i rovovsku groznicu, bolesti koje uzrokuju simptome slične onima paratifusa i recidivne groznice, ali najnovija studija nije otkrila prisutnost tifusa ni rovovske groznice.
Napoleon je godine 1812. poveo Veliku armiju u invaziju na Rusiju i umarširao u Moskvu, ali planovi su mu propali te je bio primoran na povlačenje zbog smanjenja raznih zaliha, ruskih protunapada i početka iznimno jake ruske zime. Ovim su nalazima, pak, dobivene nove informacije koje pomažu rasvijetliti priču o teškoj situaciji u kojoj su se našli francuski vojnici. Oni upućuju na visoku prevalenciju raznih zaraznih bolesti među iscrpljenim vojnicima. Studija ne kvantificira ukupan utjecaj novootkrivenih patogena niti utvrđuje da su bili rašireni među vojskom, ali pomaže da se pojasni složenost povlačenja s medicinskog stajališta.
– DNK nam omogućuje da imenujemo infekcije koje se ne mogu prepoznati samo po simptomima. Istodobna pojava patogena s različitim putovima prijenosa pokazuje u kojoj su mjeri sanitarni uvjeti bili teški i loši – rekao je Rascovan, dodavši da će predstojeće istraživanje na više mjesta i pojedinaca poboljšati uvid u bolesti iz 1812. Studija odlično ilustrira kako znanost analiziranja drevne DNK, koja se kontinuirano poboljšava, može pružiti nov uvid u povijesne događaje.
– Drevna DNK omogućuje nam izravno testiranje povijesnih hipoteza i pridonosi novim dokazima koji mogu potvrditi ili još više zakomplicirati narative nastale prema kronikama i simptomima – rekao je Rascovan.
Otvori KEKS Pay
