Ranjeni vojnici u Ukrajini često dugo čekaju na pomoć, jer je evakuacija nemoguća. Ugroženi su opasnom bolešću koja započinje u odumrlom tkivu i dovodi do nastanka mjehurića plina ispod kože. Ono što zvuči kao horor-priča iz davno prošlih ratova, trenutno se događa u Ukrajini. Tamo se, prema izvješću britanskog dnevnog lista Telegraph, širi infektivna bolest – plinska gangrena.
„O plinskoj gangreni uči se u školi, ali u Ukrajini ju sada vidimo zato što ranjenici nisu adekvatno zbrinuti", kaže za taj list Aleks, koji radi kao dobrovoljni bolničar na području oko Zaporižja. „U bolnice dolaze ljudi koji su tjednima bili ranjeni i boravili samo u podzemnim medicinskim stabilizacijskim prostorijama, gdje su jedva održavani na životu", rekao je on, prenosi Deutsche Welle.
Još se ne može neovisno potvrditi radi li se doista o plinskoj gangreni, no nesporno je da je bojišnica zbog čestih ruskih napada dronovima teško dostupna. Zalihe često ne stižu do postrojbi ili stižu s velikim zakašnjenjem. Novi vojnici ponekad moraju kilometrima pješačiti prije nego što stignu tamo gdje se vode borbe – i gdje ranjenici čekaju na pomoć.
Ova toksična infektivna bolest uništava mišićno tkivo velikom brzinom. Plinsku gangrenu izazivaju klostridije, bakterije koje se nalaze u tlu ili ljudskim crijevima. One nisu nužno patogene. Opasne postaju tek kada dospiju u tkivo u kojem postoji manjak kisika. To je slučaj kod dubokih rana. Odumrlo tkivo sprečava zacjeljivanje rane – i tu se bakterije šire. Infektivna bolest brzo se širi u uvjetima koji vladaju u rovovima, dakle tamo gdje ima mnogo ozljeda i nedostaje higijene.
Za oboljele je plinska gangrena izuzetno bolna. Pod kožom nastaju mjehurići plina. Zaraženo mišićno tkivo poprima sivo-crvenu boju i otječe. Kod inficiranih vojnika nastupa sepsa: puls se ubrzava, dolazi do poremećaja cirkulacije i disanja, i na kraju do otkazivanja više organa. Čak ni bolničko liječenje ne jamči ozdravljenje ako se plinska gangrena već pojavila. Bez liječenja gotovo svi zaraženi umiru.
Kako se može liječiti plinska gangrena?
Zahvaćeno tkivo mora se što brže kirurški ukloniti. Osim toga, moraju se intravenski davati jaki antibiotici. Kako bi se utvrdilo koji antibiotik će najbolje pomoći, rade se mikrobne kulture i testiraju na moguće rezistencije. Ovi koraci zahtijevaju higijenske kirurške uvjete i mogu se provoditi samo u klinikama s vlastitim laboratorijima – ne u improviziranim prostorijama za liječenje u skloništima. Tamo se mogu imati određeni antibiotici na zalihama, ali u slučaju rezistencija nema alternative.
Kada je plinska gangrena posljednji put harala?
Plinska gangrena je bolest koja se u Europi, zahvaljujući medicinskom napretku, smatrala gotovo iskorijenjenom. U Prvom svjetskom ratu mnogi ranjenici su umirali od plinske gangrene. Navodno je više od sto tisuća njemačkih vojnika podleglo ovoj infekciji. Tada su mnogi ranjenici također dugo ležali bez liječenja u blatnjavim rovovima. Nije bilo zbrinjavanja rana ni higijene. Već u Drugom svjetskom ratu plinska gangrena bila je znatno manji problem. Antibiotici su već stajali na raspolaganju, ali ne u toj mjeri kao danas. No u to vrijeme rezistencije na antibiotike još nisu bile značajan problem.
Otvori KEKS Pay
za zlatni wc se ima, a za bolesne vojnike na fronti nema