Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 0
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Your Love is King

Rajna Racz dojmljivo je riješila tešku obiteljsku dramu koja se 'otima' uprizorenju

storyeditor/2025-11-18/DSC06292.jpg
18.11.2025.
u 15:02

Iznad svega toga visi – sram. Sram zbog oca kriminalca i činjenice da je mlađe dijete začeto u zatvoru, sram zbog transrodnosti, čak i sram zbog bijega od obitelji iako je razlog tog bijega bio dohvatiti život bez srama, živjeti bez droge, živjeti uz ljude koji te pitaju "kako si"

Čitala sam dramu Espija Tomičića "Your Love Is King". I bilo mi je posve jasno da je riječ o djelu koje se snažno opire postavljanju na sceni. Ne samo da je riječ je o duboko intimnom tekstu, nego on pred čitateljem riječima gotovo 'vrti' film koji bi gotovo mogao biti film strave, upravo zbog onoga što ostavlja skrivenim. Doima se gotovo nemoguće da bi mogao imati život na kazališnoj sceni, jer u u njemu ima mnogo više onog što nije rečeno i napisano od onoga što jest.

Istodobno to je tekst koji je pisan kao monolog, u ritmu disanja, u ritmu u kojem pisac udar po tipki 'enter' dok na svom kompjutoru piše pjesmu ili na mobitelu šalje SMS-ove. Zbog svega toga upečatljiv je način na koji je mlada ekipa, ponajprije redateljica Rajna Racz koja uz dramaturga Jana Sameka potpisuje i dramaturgiju predstave, na sceni Male Gavelle riješila veliki izvedbeni izazov koji je pred nju postavila drama Espija Tomičića.

Okvir za priču čini dvoje ljudi: sin koji studira u Zagrebu i majka koja živi u Njemačkoj, ali je teško bolesna. Gledatelj ih sreće u trenutku u kojem su liječnici izrekli svoju presudu, rekavši da se ništa više ne može učiniti pa je jasno da se smrt bliži. Tada uz šok, jad i bol na vidjelo izlazi priča o toj obitelji, za koju bi bilo posve neprikladno reći da je disfunkcionalna. Otac više nije živ, iako je važan lik u drami. Izrešetan je kalašnjikovom, a djeca ga pamte po odlascima na more i posjetima zatvoru. Djece je dvoje, odnosno tako je bilo na početku. U trenutku smrti majke dvojica su.

"Your Love is King" u Gavelli
storyeditor/2025-11-18/DSC06292.jpg
1/11

Priča se pred gledateljima otkriva u slojevima, bolnim prizorima koje redateljica rješava fizičkim teatrom (koreografkinja Matea Bilosnić) stvarajući na sceni kaos sastavljen od glumačkih tijela koja idu od stanja mirovanja (i disanja) do frenetičnog gibanja, upozoravajući na to da upravo tako kaotično protječe život, ali i dolazi smrt. Iz unutarnjeg monologa glavnog junaka rađaju se obiteljske situacije i potresne slike: brat koji mlađu sestru mlati zbog ukradenih bokserica, majka koja kćeri, koja je već u procesu rodne tranzicije, prigovara zbog nedostatka ženstvenosti, rana mladost u drogama...

Razotkrivaju se dvojbe, jasno je da je bilo kakva odluka donosi tek nove patnje, jednako je pogrešno ostati u Zagrebu kao i otići u Njemačku. Iznad svega toga visi – sram. Sram zbog oca kriminalca i činjenice da je mlađe dijete začeto u zatvoru, sram zbog transrodnosti, čak i sram zbog bijega od obitelji iako je razlog tog bijega bio dohvatiti život bez srama, živjeti bez droge, živjeti uz ljude koji te pitaju "kako si". U podtekstu je stalno prisutno tijelo, ono pravo i ono pogrešno, ali i ono bolesno. Majka umire od metastaziranog raka dojke, dojke su važan dio onoga što se rješava kada jedna žena postaje muškarac, a ovdje one označavaju sram i strah. Što je s genetskom predispozicijom? Svojoj psihologinji ona/on cijelo vrijeme tvrde da u obitelji nema karcinoma, da bi majčina bolest razotkrila i tu obiteljsku laž; baka nije umrla od slijepog crijeva, nego od karcinoma crijeva.

Ova složena priča scenografski je riješena vrlo jednostavno, madracima, jastucima, pokrivačima, a scenografkinja Sara Haas oca postavlja na pokretnu skelu, te on s visina dominira većinom scena. Kostimi Petre Bobić u potpunosti su utisnuti u priču, te se, kako ona odmiče, svedu na rublje. Naoko posve jednostavne, sive flanelske košulje otkrivaju da su ona i on jedno. Ona, naravno, ispod te košulje nosi muške bokserice, koje baš kao i zavoji kojima su povezane ženske grudi otkrivaju srž priče, dok glazba Marina Živkovića, uz hit koji je u naslovu, doprinosi osjećaju kaosa i nemoći.

Glumci su odlični, do zadnjeg atoma snage predani predstavi. Glavni lik tumače bolno iskreni Matija Gašpari (član Gavelle od proljeća) i Laura Anić-Kaliger, dok je Domagoju Jankoviću opet je pripala uloga nasilnika. Roditelje glume Sven Medvešek i Antonija Stanišić Šperanda, ovdje izuzeto dojmljiva zbog načina na koji svoju ulogu majke precizno i hrabro dijeli na dva dijela, ono što je sad i ono što je bilo prije, kada je kaos njezine ljubavi izazvao kaos u životima njezine djece.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata