Zahvaljujući humanitarnim akcijama "Anamarija u svijetu tišine" i "Dajmo da čuju", sedmogodišnja Kristina dobila je umjetnu pužnicu lanjskoga svibnja, a njezina jedanaestogodišnja sestra Martina prije petnaestak dana.
- Martina i Kristina napreduju doslovno svaki dan. Čuju i prepoznaju zvukove, izgovaraju riječi, uče govoriti. Sretni smo i zahvalni svima koji su organizirali akciju i sudjelovali u njoj, liječnicima u Vinogradskoj bolnici koji su našu djecu operirali, stručnjacima u Suvagu... - rekao nam je njihov otac Stjepan Špilek.
No, u ime mnogih obitelji čija su djeca dobila umjetnu pužnicu želio je javno upozoriti na problem s kojim se svakodnevno suočavaju.
- Preko Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje imamo pravo na jedno pakiranje od 21 baterije, koje dobivamo svaka tri mjeseca. Kako su za jedno punjenje potrebne tri baterije, to što dobijemo od HZZO-a dovoljno je za sedam punjenja vanjskog dijela aparata. Naime, baterije, u najboljem slučaju, traju samo dva do tri dana i mjesečno potrošimo u prosjeku 30 baterija - govori g. Špilek.
Za baterije umjetne pužnice, kaže, za samo jednu djevojčicu mjesečno mora izdvojiti oko 400 kuna. Uskoro ga očekuju isti izdaci i za drugu djevojčicu, što je za skroman kućni proračun obitelji toga građevinskog radnika, prognanika iz Baranje i podstanara u Zagrebu, doista puno. No, rješenje postoji, smatra g. Špilek.
Martina, kojoj je umjetna pužnica ugrađena prije petnaestak dana, uz aparatić je dobila i originalne baterije tvrtke "Toshiba".
- Za razliku od svih ostalih, s "Toshibinim" baterijama aparatić radi i petnaestak dana. I, koliko znam - kaže g. Špilek - njihova cijena nije ništa veća od baterija ostalih tvrtki, ali ih u Hrvatskoj nema.
- Molimo HZZO neka kupuje "Toshibine" baterije jer bi nam tako izravno smanjio troškove. Ili, ako to nije moguće, da nam izađe u susret i omogući nam da dobivamo 30 baterija mjesečno, koliko i potrošimo. Jer, za moje kćeri te su baterije poput lijeka. Bez njih je aparatić beskoristan.
Diana Glavina