U vremenu kada mladi sve češće maštaju o financijskoj neovisnosti prije tridesete, teško je očekivati da će im mirovina biti visoko na listi prioriteta. Između ulaganja u kriptovalute i kupovine još jednog para tenisica, često zaborave da će i oni jednoga dana ostariti. No, upravo je to jedan od razloga zašto je pokrenut "FinQuiz by Joško Lokas", edukativni projekt nastao u suradnji UMFO-a i Večernjeg lista, koji na jednostavan i blizak način otvara pitanja o mirovinskoj budućnosti i financijskoj pismenosti mladih.
Jedna od ključnih sugovornica projekta je Dajana Barbić, izvanredna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i stručnjakinja za osobne financije, koja svojim znanjem i iskustvom pomaže građanima, osobito mladima, da bolje razumiju kako pametno upravljati novcem, ulagati i osigurati dostojanstvenu starost.
U razgovoru za "FinQuiz by Joško Lokas" otkrila je zašto je mirovina mnogo više od dalekog pojma, kako male mjesečne uplate mogu učiniti veliku razliku i kako svatko od nas može već danas početi graditi bolju, sigurniju budućnost.
Mnogi mladi vjeruju da je važno preuzeti kontrolu nad svojom budućom mirovinom. Koje su sve mogućnosti i načini na koje mogu osigurati mirniju mirovinu, bez obzira na državni sustav?
Rekla bih da je “preuzimanje kontrole nad mirovinom” jedini ispravan stav. Današnje generacije nemaju luksuz osloniti se isključivo na državu i javni mirovinski sustav, već se moraju aktivno uključiti u planiranje vlastite financijske budućnosti. Za razliku od prijašnjih generacija, mladi danas imaju brojne mogućnosti koje mogu kombinirati uz javni sustav mirovinskog osiguranja. Osim ulaganja u obvezne mirovinske fondove (I. i II. stup), sve je važnija uloga dobrovoljne mirovinske štednje kroz III. mirovinski stup. Također, tu su i rentno osiguranje, PEPP, ETF-ovi, ulaganja u nekretnine, investicijske fondove, itd. Ključno je početi na vrijeme; čim ranije, tim bolje. Upravo je vrijeme najvažniji saveznik štednje, jer čak i uz male iznose, dugoročna štednja može donijeti znatne rezultate, često i veće nego značajniji iznosi ulaganja u kasnijoj životnoj dobi. Također, važno je spomenuti i razvoj vlastitih sposobnosti, znanja i vještina, koja nam mogu omogućiti dužu tržišnu konkurentnost, ali i bolja i kvalitetnija ulaganja te efikasnije upravljanje rizicima, a koji su dio šire slike financijske pripreme za starost.
S obzirom na današnje demografske trendove poput starenja stanovništva i iseljavanja, koje su prilike za jačanje i prilagodbu našeg mirovinskog sustava u budućnosti?
Financijska održivost mirovinskog sustava na vrlo je tankim nogama. Trenutno se oko 40% mirovina isplaćuje iz državnog proračuna, a ne iz doprinosa koje uplaćuju osiguranici (generacijska solidarnost). Broj umirovljenika je u porastu, dok se broj zaposlenih kontinuirano smanjenjuje. Starenje stanovništva, niske stope nataliteta i iseljavanje mladih, snažan su poziv na nužne prilagodbe i izmjene sustava mirovinskog osiguranja. Ključne mjere za jačanje i prilagodbu uključuju: daljnje jačanje III. mirovinskog stupa, kroz nastavak poreznih olakšica i državnih poticaja, poticanje dužeg ostanka u svijetu rada, posebice putem fleksibilnijih oblika zapošljavanja za starije osobe, razvoj alternativnih oblika štednje i ulaganja, te značajno povećanje financijske i mirovinske pismenosti s ciljem poticanja građana na kreiranje privatnih mirovinskih planova, osobito među mladima koji često nisu svjesni stvarnog stanja mirovinskog sustava i važnosti osobne pripreme za starost. Dugoročno, smatram da je osim reformi i obrazovanja jedno od ključnih rješenja stvaranje stabilnog i privlačnog gospodarskog okruženja koje zadržava i vraća mlade, jer bez dovoljno aktivne radne snage nema ni održivog javnog mirovinskog sustava.
Kako možemo mladima približiti prednosti ulaganja u mirovinske fondove, uz njihovo zanimanje za kriptovalute i dionice, kako bi dugoročno izgradili financijsku sigurnost?
Jasno je da mlađe generacije, osobito pripadnici generacije Z i mlađi milenijalci, pokazuju sve veći interes za ulaganja koja su dinamična i tehnološki dostupna, poput kriptovaluta, dionica i raznih oblika digitalne imovine. Ta ulaganja često obećavaju brze i značajne prinose, što ih čini posebno privlačnima u svijetu u kojem se većina nada instant zaradi. Međutim, isto tako, takva ulaganja sa sobom nose i visoke razine rizika te mogućnost znatnih gubitaka, s čime mladi često nisu u dovoljnoj mjeri upoznati. Na isto je uputilo i istraživanje HANFA-e koje je pokazalo kako 51 % mladih koji trguju kriptoimovinom vjeruje da u tom području postoji potrošačka zaštita slična onoj kod tradicionalnih financijskih instrumenata. Istovremeno, 49 % mladih smatra da su kriptotržišta regulirana propisima i zakonima. Osim nedovoljne svijesti o regulaciji, mladi često podcjenjuju rizike povezane s trgovanjem kriptoimovinom pa čak 11 % njih smatra da kriptotržište nije špekulativno ni visoko rizično (HANFA, 2022.).
Rekla bih kako je ključ uspjeha ne odbacivati interes mladih za moderne oblike ulaganja, već ga iskoristiti kao polazišnu točku za daljnje obrazovanje. Umjesto da se različiti oblici ulaganja suprotstavljaju jedan drugome, treba ih gledati kao komplementarne. Ulaganja u dionice i kriptoimovinu mogu predstavljati rizičniji dio osobnog portfelja, dok dobrovoljni mirovinski fondovi (III. stup) mogu predstavljati oblik dugoročne nižerizične štednje koji nudi stabilnije prinose. Upravo tu dolazimo do koncepta koji je ključno prenijeti mladima, a to je diverzifikacija ulaganja. Poznata poslovica “ne držati sva jaja u istoj košari” vrlo je primjenjiva u svijetu osobnih financija. Pametno ulaganje nije pitanje izbora između sigurnog i rizičnog, već balansiranja različitih financijskih instrumenata koji nose različitu razinu rizika. Drugim riječima, ulaganje u mirovinske fondove ne mora isključivati ulaganja koja mlade privlače jer prava vrijednost financijskog planiranja leži u sposobnosti da kombiniramo različite instrumente kako bismo ostvarili i sigurnost i priliku za rast. Upravo ta ravnoteža dugoročno gradi našu financijsku stabilnost i otpornost.
Koji bi bio jednostavan i konkretan korak koji svatko od nas može napraviti već danas kako bi osigurao stabilniju i mirniju mirovinsku budućnost?
Otvoriti štedni račun ili račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu i uplaćivati onoliko koliko možemo; 10, 20 ili 50 eura mjesečno. Taj mali korak danas, za 20, 30 ili 40 godina može značiti i nekoliko stotina eura mjesečno veću mirovinu.
Kako vi vidite razliku u mirovinskoj pismenosti među generacijama i zašto je važno da financijsko obrazovanje postane dio svakodnevnog života mladih?
U kontekstu planiranja mirovine, razlike među generacijama vrlo su izražene. Starije generacije desetljećima su se gotovo isključivo oslanjale na državu i javni sustav mirovinskog osiguranja, pri čemu velik broj građana nikada nije razvio vlastiti mirovinski plan. Nasuprot tome, mlade generacije, posebno milenijalci i pripadnici generacije Z, pokazuju veću svijest o potrebi osobnog planiranja mirovine, ali istodobno i sklonost rizičnijim oblicima ulaganja.
Primjerice, dok su investicijski fondovi i dalje popularniji među starijima, mladi se sve više okreću dionicama, kriptovalutama i NFT-ovima. Prema podacima Hanfe (2022.), tek 4 % mladih u dobi od 20 do 35 godina ulaže u investicijske fondove, dok čak 26 % planira ulaganje u kriptoimovinu. Navedeno ukazuju na potrebu boljeg razumijevanja rizika i daljnjeg financijskog opismenjavanja mladih.
Financijska pismenost, uključujući i mirovinsku, ne bi smjela ostati vještina koju usvajamo tek kao odrasli, često na temelju pokušaja i pogrešaka. U svijetu koji se ubrzano mijenja i u kojem su financijski proizvodi i usluge sve kompleksniji, nužno je od ranog djetinjstva graditi odgovoran odnos prema novcu. Empirijska istraživanja potvrđuju da rano stjecanje financijskih znanja i vještina pozitivno utječe na kasnije financijsko ponašanje i blagostanje pojedinca. Zbog toga vjerujem da bi financijska edukacija trebala biti uključena već u kurikulum osnovnih škola, kroz igru i praktične primjere. Djeca bi tako učila o osnovnim financijskim pojmovima, proizvodima i uslugama te postupno razvijala zdrav odnos prema novcu.
To je posebno važno jer roditelji često nisu dovoljno pripremljeni za podučavanje djece o financijama. U stvarnosti, djeca se vrlo rano susreću s financijskim izazovima; od raspolaganja džeparcem do upravljanja digitalnim novcem i bonovima na mobilnim uređajima. Zbog svega navedenog, financijsko obrazovanje mora postati sastavni dio svakodnevnog života. To znači ne samo integraciju u formalni obrazovni sustav, osnovne i srednje škole te visoko obrazovanje, već i dostupnost edukacija putem društvenih mreža, digitalnih platformi, gamifikacije, radionica i edukativnih kampanja za sve dobne skupine.
Na koje načine inflacija i gospodarske promjene mogu utjecati na našu dugoročnu mirovinsku štednju i kako se možemo najbolje zaštititi?
Inflacija predstavlja smanjenje kupovne moći novca. Ona “nagriza” vrijednost novca i naše ušteđevine, pa ako se želimo adekvatno zaštititi, naša dugoročna štednja trebala bi uključivati ulaganja koja donose prinos iznad stope inflacije. To uključuje primjerice ulaganja u mirovinske fondove s višim kategorijama rizika (npr. A kategorija), indeksne fondove ili ETF-ove. Zaštita, kao što sam ranije spomenula, također uključuje i raznolik i diversificirani portfelj i kontinuirano praćenje tržišta.
Koje konkretne mjere bismo mogli poduzeti kako bismo smanjili razlike u mirovinama između žena i muškaraca i time osigurali pravedniji sustav za sve?
Za početak važno je istaknuti da su u kontekstu siromaštva, umirovljene žene posebno ranjiva skupina. Više je razloga siromaštva žena u starosti, a neki od značajnijih su manje godine radnog staža zbog porodiljnih dopusta, te rodna nejednakost u plaćama što u konačnici rezultira nižim mirovinama žena. S ciljem smanjenja razlika u mirovinama između žena i muškaraca i osiguranja boljeg i pravednijeg sustava važno je da sustav bude senzibiliziran za životne realnosti žena. Potrebno je vrednovati neplaćeni rad, poput brige o djeci i starijima, povećati svijest među ženama o važnosti osobne mirovinske štednje, te poticati karijerno napredovanje, jer je to ono što direktno utječe na visinu mirovine. Jedan od ključnih problema u tom kontekstu je i nejednakost u plaćama odnosno rodni jaz koji je u Hrvatskoj 16%. U EU ta razlika iznosi 13%, što pokazuje da Hrvatska i dalje zaostaje u ovom segmentu. Rodni jaz u primanjima nije samo pitanje trenutne plaće – on ima dugoročne posljedice jer žene zbog nižih primanja kasnije primaju i niže mirovine, što povećava spomenuti rizik od siromaštva u starijoj dobi. Zato trebamo istovremeno raditi na financijskom obrazovanju žena s jedne strane i na sustavnim promjenama – zakonskim mjerama koje osiguravaju jednake prilike, plaće i u konačnici mirovine, s druge strane.
Kako mladima možemo približiti važnost ranog razmišljanja o mirovini i pokazati im koliko benefita dugoročna priprema donosi?
Vjerujem da je najbolji način kako mladima približiti važnost razmišljanja o mirovini taj da ih se suoči s činjenicama, brojkama i stvarnim životnim pričama. Prvo, mlade je potrebno upoznati s trenutnom situacijom, a situacija na tržištu rada i u mirovinskom sustavu jasno pokazuje potrebu za osobnim angažmanom i kreiranjem privatnog mirovinog plana. U Hrvatskoj prosječna mirovina iznosi manje od 45 % prosječne plaće, dok istraživanja pokazuju da je za zadržavanje životnog standarda sličnog onome koji smo imali prije umirovljenja potrebno najmanje 70 % neto plaće. Razlika je očita i često znači ne samo gubitak životnog komfora, već i nesigurnost i ovisnost o drugima.
Zatim, važno je mladima predstaviti i konkretne brojke jer one često govore više od riječi. Ako, primjerice, počnete štedjeti s 25 godina i tijekom 40 godina uplaćujete 60 eura mjesečno u dobrovoljni mirovinski fond, uz prosječni godišnji prinos od 4 % i uz državna poticajna sredstva, u mirovini vas može dočekati iznos od otprilike 80.000 eura. U današnjim uvjetima, to može značiti dodatnih 300 eura mirovine mjesečno, što može značajno poboljšati kvalitetu života u starijoj dobi.
Ipak, brojke same po sebi često ne ostavljaju dubok dojam, posebno na mlađe osobe koje razmišljaju kratkoročno. Zato je važno brojke kombinirati s osobnim, stvarnim pričama koje izazivaju emocionalni angažman. Sjećam se predavanja jedne zaposlenice mirovinskog fonda koja je ispričala kako je planirala otići u mirovinu čim stekne uvjete. No, nakon što je vidjela izračun svoje buduće mirovine, odlučila je odgoditi odlazak i prije toga si priuštiti nekoliko pari kvalitetnih tenisica – jer je, kako je rekla, shvatila "takve si u mirovini više neću moći priuštiti".
Mladima treba približiti mirovinu ne kao daleku i apstraktnu kategoriju, već kao životnu fazu u kojoj želimo zadržati slobodu, dostojanstvo i mogućnost izbora, a to je moguće jedino ako već danas preuzmemo odgovornost za svoju financijsku budućnost.
Koji bi bio vaš najvažniji savjet mladima koji žele započeti ulagati u dobrovoljne mirovinske fondove i izgraditi sigurnu financijsku budućnost?
Moj najvažniji savjet je počnite odmah, idealno već na početku svog radnog vijeka. U svijetu štednje, vrijeme je naš najveći saveznik. Nemojte čekati „veće prihode“ ili „pravi trenutak“, savršen trenutak za početak ulaganja je danas. Ulažite redovito, pratite razvoj fondova i budite dosljedni, jer upravo ta disciplina čini najveću razliku u konačnom rezultatu. I zapamtite, dobrovoljna mirovinska štednja jedan je od najisplativijih i najpoticajnijih oblika štednje u Hrvatskoj, zahvaljujući državnim poticajima i poreznim olakšicama. Umirovljenje treba biti naš put u slobodu, a ne strah od starosti. Sami odlučujemo hoće li ta faza života za nas značiti ograničenja – ili mogućnosti.
Kako zamišljate život umirovljenika u Hrvatskoj 2055. godine i koje bi današnje odluke mladih mogle doprinijeti sretnijem i aktivnijem životu u toj fazi?
Nadam se da ćemo imati aktivne, digitalno i financijski pismenije, te društveno uključene umirovljenike, koji se osjećaju financijski sigurno. Za to su danas potrebne sljedeće promjene: aktivni rad na vlastitoj financijskoj i mirovinskoj pismenisti, rani ili čim raniji početak planiranja mirovine, aktivno upravljanje osobnim proračunom i redovite uplate u mirovinske fondove ili PEPP, ulaganje u zdravlje i obrazovanje i stvaranje više izvora prihoda, produžetak radnog vijeka ili po potrebi rad nakon umirovljenja ako nas zdravlje i dalje služi. Danas izgrađena financijska disciplina bit će temelj za slobodniji, ispunjeniji život u trećoj dobi.
Sadržaj nastao u suradnji s Udrugom društava za upravljanje mirovinskim fondovima (UMFO).
Otvori KEKS Pay
