Sačuvali smo lidersku poziciju svih ovih godina, a naši prioriteti za budućnost su vrlo praktični – ulaganja u ljude, modernizacija trgovina, širenje maloprodajne mreže i digitalizacija. Bez stabilnog tima nema dobre usluge ni punih polica, dok je digitalizacija alat koji podiže razinu usluge, ali i produktivnost, kaže nam predsjednik Uprave Konzuma Zoran Mitreski, ujedno i predsjednik Udruženja trgovine HGK. Nakon vlasničke transformacije, u najveći domaći maloprodajni trgovački lanac, koji je dio Fortenova grupe, uloženi su ogromni napori u financijsko i operativno jačanje poslovanja, a sad kad je postignuta stabilnost vlasništva i ulaganja mogu biti i ambiciozniji u daljnjim planovima, tvrdi naš sugovornik s kojim razgovaramo i o blagdanskoj potrošnji, novim ograničenjima cijena u trgovinama, visokom PDV-u na hranu, značaju Konzuma za domaće gospodarstvo, daljim planovima, zaposlenicima...
Što kažu računi, kako u Konzumu prolazi ovogodišnji advent? Vidi li se već značajan rast potrošnje koja bi ovoga prosinca, prema tvrdnjama nekih analitičara, mogla rasti za oko 15 posto? Da, potrošnja raste, ali prema onome što mi vidimo, ipak umjerenije, što je u skladu s našim očekivanjima. Prosinac je za nas, uz turističku sezonu, najvažniji dio godine pa će i konačne brojke reći više, ali već sada vidimo rast prometa u odnosu na lani. Najvažnije je da rast vidimo prvenstveno u količini kupljenih proizvoda, a ne isključivo kroz rast cijena. Blagdansko vrijeme je inače uvijek vrlo dobar i pouzdan indikator raspoloženja kupaca. Stoga bez obzira na rast potrošnje, kupci upravljaju budžetom ipak pažljivije nego prije – više planiraju, više prate akcije i racionalnije biraju kategorije. To je obrazac koji traje već neko vrijeme, a mijenja se ponajviše intenzitet, ovisno o dijelu godine.
Kako objašnjavate rast potrošnje, dok istodobno inflacija jača i cijene i dalje rastu, a potrošači se žale da su u sve lošijem položaju? Realnost je slojevita. Itekako smo svjesni da postoji velik dio kupaca koji vrlo pažljivo odlučuju kako će potrošiti svaki euro i prilagođavaju svoje ponašanje. No isto tako posljednjih godina imamo i osjetan gospodarski rast. Plaće rastu, nezaposlenost je niska i dio građana ima veću kupovnu moć što pak utječe na rast potrošnje. Spomenuo sam povećanje broja kupljenih proizvoda – to je ključni pokazatelj bolje kupovne moći dijela građana. Međutim, ovakvo inflatorno okruženje nije nešto što odgovara trgovcima. Pritisci na cijene unose rizike i nesigurnost u poslovanje. Naš je zadatak u takvom okruženju kupcu olakšati odluku, s povoljnim i transparentnim cijenama, dobrom akcijskom ponudom, kvalitetom proizvoda i stalnom dostupnošću. Povjerenje naših pola milijuna kupaca dnevno je dokaz da u tome i uspijevamo.
Vlada je ograničila cijene još 30 proizvoda pa smo sad na stotinu. Jesu li trebala dodatna ograničenja cijena ili ste očekivali popuštanje mjera? Iskreno, nismo očekivali dodatna ograničenja. Već ranije, kad je bilo 70 proizvoda, taj je popis odstupao od inicijalne ideje zaštite socijalno osjetljivih skupina. Sada je na listi doista vrlo širok raspon artikala i sve je teže reći da se radi isključivo o socijalnim kategorijama. Pritom želim naglasiti da smo od početka imali razumijevanje za poteze Vlade. Znamo da je dijelu građana borba s inflacijom jako izazovna. Neovisno o Vladinim mjerama, na tjednoj razini u Konzumu nudimo tisuće proizvoda uz razne pogodnosti. Kao nacionalni maloprodajni lanac podržali smo sve Vladine mjere, koje nas koštaju 10 milijuna eura godišnje, što je 30 milijuna eura u posljednje tri godine, a dodatno smo osmišljavali i vlastite inicijative kako bismo olakšali našim kupcima, u što smo uložili dodatnih 20 milijuna eura. Od samog početka mjera prvi smo implementirali sve što se od trgovačkih lanaca tražilo. Bili smo i ostajemo dobronamjerni i konstruktivni, ali dugoročno ova situacija nije održiva. Sada svjedočimo činjenici da mjere traju godinama. Pritom se relaksiralo tržište naftnih derivata, relaksira se i ograničenje cijena energenata, dok u trgovini imamo potpuno suprotni trend i povećanje broja artikala s ograničenom cijenom. Izvanredne mjere ne mogu biti trajno stanje. Trgovina, proizvođači i dobavljači trebaju predvidivo i slobodno tržište da bi mogli ulagati, razvijati se i na dugi rok držati cijene stabilnima. Tržište se treba i može u većoj mjeri regulirati samo.
U kojoj mjeri se dugotrajno ograničavanje cijena odražava na vaše rezultate i koliko dugo još možete ovako? Koji je vaš komentar na prozivke kako su za sve "krivi" trgovci koji ubiru vrhnje na teret građana? Svi vide cijenu na polici, a ne vide trošak iza nje. I to je razumljivo. Trgovina je "izlog" u kojem kupac vidi i plaća cijenu pa je prirodno da dio ljudi misli kako s tim novcem raspolažu isključivo trgovci. To je djelomično emocionalna reakcija, ali ju moramo odvojiti od činjenica i strukture troškova. Mi ne proizvodimo robu – naš proizvod je prodavaonica i cijeli sustav koji stoji iza nje. U cijenu proizvoda prvenstveno ulazi proizvođačka cijena proizvoda, koja raste, kao i plaće zaposlenika, energenti, logistika, najam, održavanje i oprema prostora, prijevoz robe i zakonske obveze. Kada rastu ti troškovi, a istodobno rastu i proizvođačke cijene, to se nužno odražava i na krajnju cijenu proizvoda na polici. Kao odgovoran trgovac taj rast nastojimo amortizirati automatizacijom i unaprjeđenjem procesa i smanjivanjem vlastitih troškova.
Tko snosi najveći teret, proizvođači ili trgovci? Imate li ekstra profite i velike marže? U maloprodaji hrane nema ekstraprofita. Trgovci to uporno dokazuju, ali se taj argument teško probija u javnost. Riječ je o djelatnosti s niskim maržama i velikim volumenima, a posljednjih godina pritisak na profitabilnost dodatno je pojačan rastom troškova rada i energenata te ograničenjima cijena. Možemo to pogledati i ovako. Navedite mi jedan segment tržišta u Hrvatskoj koji je toliko konkurentan kao maloprodaja hrane? Ako pogledate situaciju u drugim gospodarskim segmentima, često imate tri ili najviše četiri velika igrača. U maloprodaji je posve drugačije, svjedočimo svakodnevnoj borbi za kupca velikog broja lanaca. Pritom želim naglasiti da su trgovci dio opskrbnog lanca. Imamo odgovornost za kupce, odgovornost za širu zajednicu što se, recimo, jako vidjelo u pandemiji. No, imamo i odgovornost pozitivnog poslovanja prema svojim zaposlenicima, dobavljačima, a onda i prema svima ostalima. Naravno da moramo voditi računa o svojoj opstojnosti i zaradama jer iz njih isplaćujemo plaće, ulažemo u razvoj, tehnologiju, podmirujemo obveze prema državi i lokalnim zajednicama. Profiti trgovaca u Hrvatskoj su teško usporedivi s višim profitima trgovaca u drugim europskim državama, ali ne treba bježati od činjenica – bez profita nema ni dugoročno održivog poslovanja.
Koliki je značaj Konzuma za domaće gospodarstvo, koliko je na policama robe domaćih dobavljača? Na našim policama je i dalje dvije trećine domaćih proizvoda. Ponovit ću – dvije trećine – jer ne postoji nijedan veći lanac u Hrvatskoj koji se tome može približiti. Nije samo stvar u trenutačnom postotku ili broju artikala već i u kontinuitetu otkupa – posebno u svježim kategorijama. Domaći dobavljači su rasli i rastu zadnjih godina uz Konzum kroz planiranje proizvodnje, standarde kvalitete, logistiku i razvoj asortimana. Pogotovo oni mali, poput OPG-ova. Dakako da time skraćujemo opskrbni lanac, što je bolje za okoliš nego uvesti primjerice iz Njemačke, Poljske ili neke druge zemlje. Imamo lidersku ulogu na tržištu, a uz nju ide i odgovornost. Ulažemo u zaposlenike, okupljamo domaće proizvođače i vraćamo zajednici. Taj se naš strateški fokus nije promijenio.
No, vratio bih se sad ovdje na ograničenje cijena i paradoks u kojem se nalazimo. Domaćim lancima koji imaju veću zastupljenost domaćih dobavljača na policama je sad puno teže funkcionirati. Zašto? Kad imate administrativno ograničenje cijena, često ste u situaciji da taj proizvod jednostavno ne možete po tim kriterijima nabaviti u Hrvatskoj. Stoga ste prisiljeni na uvoz. Strani trgovački lanci koji funkcioniraju u velikim međunarodnim sustavima to puno lakše i brže odrade, ali nisam siguran da nam je to, kao društvu, pametan i održiv put.
Stalno pričamo o enormnom uvozu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i sve dubljem vanjskotrgovinskom deficitu. Kako povećati samodostatnost i konkurentnost? Samodostatnost nije slogan nego snažan investicijski ciklus. Trebaju nam adekvatni kapaciteti, kontinuitet i produktivnost kroz, primjerice, navodnjavanja, skladišta, standardizaciju kvalitete i udruživanja proizvođača. Konzum ima ogromne potrebe i trebaju nam ozbiljni volumeni, ali i stabilnost isporuke. U nama će domaći poljoprivrednici uvijek imati partnera, kroz Fortenova grupu smo spremni ponuditi sigurnost otkupa i prednost domaćim proizvodima. Uostalom, to je naš strateški smjer svih ovih godina. No, proizvodnja mora biti konkurentna, a u toj računici najmanji problem su trgovci. Ključna je i uloga države u stvaranju predvidivog okvira za ulaganja. Pametan pristup bi bio da se taj okvir onda ne fokusira na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju, već na sektore gdje postoji realan potencijal. A takvih ima.
Treba li smanjiti PDV koji je na većini mliječnih i mesnih prerađevina i dalje visokih 25%, bi li onda cijene padale na policama? Niža cijena za krajnjeg kupca jedini je logičan rezultat smanjenja stope PDV-a. Sjetite se 2022. godine i smanjenja PDV-a na određene kategorije proizvoda. Mi smo tad odmah i proaktivno reagirali, snizili smo cijene prije nego što je odluka stupila na snagu. Nažalost, jasno je da su inflatorni pritisci kasnije ubrzo poništili taj učinak. No, ako država sad odluči ići u smjeru snižavanja PDV-a na određene skupine proizvoda, ja sam za to da se unaprijed dogovori transparentan mehanizam praćenja. Pa neka građani u stvarnom vremenu vide, izračunaju i osjete korist.
Kakvi su vam rezultati u 2025? Sigurno već imate neke procjene? Što biste izdvojili kao ključne karakteristike ove godine na izmaku? Ključne karakteristike su da živimo u novoj realnosti hrvatskog gospodarstva – gospodarski rast, nikad niža nezaposlenost, nikad viša zaposlenost, ali i visok trošak rada, česte promjene regulative i intervencije države, barem u sektoru trgovine, u ključni segment poslovanja. Ne treba zaboraviti ni koliko cijelo gospodarstvo, pa tako i trgovina, ovisi o turističkoj sezoni. Sve to utječe na ponašanje kupaca i zahtjeva stalnu prilagodbu.
Što se tiče poslovanja, cilj nam je bio i ostao jednostavan – kupac mora osjetiti da je Konzum najbolji izbor cijenom, kvalitetom, uslugom i dostupnošću. Mislim da u tome i uspijevamo. Već smo 2024. premašili prag od dvije milijarde eura prihoda, od čega se oko 1,8 milijardi odnosi na maloprodaju i očekujemo da ćemo ove godine tu brojku, unatoč, recimo to tako, neuobičajenoj turističkoj sezoni, premašiti. Provedeno je i nekoliko važnih internih procesa restrukturiranja s ciljem jačanja fokusa i temeljne djelatnosti maloprodaje. Izdvojili smo veleprodajni i nekretninski dio poslovanja, s ciljem bržeg i kvalitetnijeg donošenja odluka i jasnog fokusa na ono u čemu je Konzum lider.
Trgovina je radnointenzivna djelatnost, a Konzum je jedan od najvećih poslodavaca u Hrvatskoj? Istodobno, pritisak većeg rasta plaća urušava produktivnost. Koje je rješenje? Najveći smo privatni poslodavac u Hrvatskoj, s naših 10 tisuća zaposlenika. U plaće ulažemo kontinuirano, uložili smo čak 100 milijuna eura u zadnjih pet godina. Ranije ste otvorili pitanje dobiti trgovačkih lanaca pa ću vam istaknuti jednu zanimljivu informaciju. Ove godine smo tri puta povećali plaće našim zaposlenicima, svaki puta po 100 eura. Za to smo izdvojili 25 milijuna eura kroz godinu i 25 milijuna eura dolazi sad s potpisom novog kolektivnog ugovora. To je gotovo cijela dobit iz 2024. godine. U Konzumu nitko ne radi za minimalac.
Ne znam koliko je poznato da je Konzum jedini trgovac u Hrvatskoj koji ima vlastiti kolektivni ugovor, koji smo potpisali s našim socijalnim partnerom Sindikatom trgovine Hrvatske i koji je jači od granskog. Već ove godine povisili smo božićnicu na 360 eura, a u Kolektivnom su i brojni drugi benefiti, od regresa, uskrsnica, naknada za topli obrok, dara za djecu do jubilarnih nagrada. Ne tvrdimo da smo time završili posao, ali to je smjer u kojem nastavljamo i dalje. Ono što je važno, i za Konzum i općenito za Hrvatsku, jest da produktivnost prati rast troška rada. Kad produktivnost raste, imate prostor za bolje plaće i stabilnije cijene. Kad ne raste, cijeli sustav postaje skuplji, a pritisak se na kraju vraća u cijene.
Radnici u trgovini i logistici su među najtraženijim zanimanjima u Hrvatskoj i te radne snage kronično nedostaje? Kako vi kao jedan od najvećih privatnih poslodavaca rješavate taj problem? Rad u maloprodaji može biti vrlo izazovan, kao i bilo koji drugi rad s ljudima. Na ovakvom tržištu rada trenutačno više ne pobjeđuje onaj tko "traži radnika", nego onaj tko je bolji poslodavac. A Konzum tu ima određene brojke kojima se moram pohvaliti. Prije svega, prosječni radni staž u našim prodavaonicama je 10,5 godina. To je brojka koja ukazuje na lojalnost, ali i na određenu razinu zadovoljstva. U ovom dinamičnom radnom okruženju, gdje se poslovi stalno mijenjaju, rijetko se koja velika kompanija, a pogotovo trgovački lanac, može time pohvaliti. Naši zaposlenici su lice svake Konzumove prodavaonice, oni su ti koji grade povjerenje i stvaraju razliku. Dakako da je izazov zadržati ljude ili privući nove, ali u tome zasad uspijevamo. Naša su vrata otvorena svima koji žele raditi i uklopiti se u našu radnu kulturu.
Otvori KEKS Pay
A koliko je tih zaposlenika državljana RH?