Zastupnici su jučer, raspravljajući o prijedlogu Zakona o prekograničnom pribavljanju elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima, podržali prekogranično olakšavanje pristupa elektroničkim dokazima unutar EU koji se koriste za istragu i kazneni progon počinjenih kaznenih djela, ali i naglasili su da se mora pronaći ravnoteža između brže razmjene dokaza i zaštite osobnih podataka.
– Do sada se ta suradnja odvijala uz obvezno posredovanje nadležnih pravosudnih tijela država članica. U Hrvatskoj je to bilo Ministarstvo pravosuđa, a po novom prijedlogu Zakona o prekograničnom pribavljanju elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima države članice pribavljat će podatke izravno od pružatelja usluga u drugoj državi članici – kazao je državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Sanjin Rukavina predstavljajući zakonski prijedlog.
Nezavisnu saborsku zastupnicu Bošku Ban zanimalo je koliko će se dugo moći pohranjivati ti podaci i tko će im sve imati pristup, uz objašnjenje da ti podaci mogu sadržavati vrlo osjetljive informacije. Na istu temu, zbog potencijalne zloupotrebe i nedostatka nadzora nad time tko, kada i kako traži elektroničke podatke građana, zabrinutost je iskazao i SDP-ov zastupnik Arsen Bauk. – Svaka razmjena podataka mora biti evidentirana i dostupna nacionalnom nadzoru kako bi se spriječila moguća zloupotreba – založio se Bauk. Državni tajnik uzvratio im je da Uredba ima zaštitne mehanizme, a i u domaćem zakonodavstvu postoje mehanizmi kako se podaci štite i s njima postupa.
– Osim toga, zakonom je jasno definirano da je prilikom svakog zahtjeva uključen sud koji odlučuje hoće li se nešto dostaviti – kazao je Rukavina dodajući da postoji i mogućnost žalbe. Na Baukovo pitanje dopušta li zakon da se, recimo, njemačko ili mađarsko pravosudno tijelo izravno obrati hrvatskom pružatelju telekomunikacijskih usluga a da država ne bude obaviještena da su podaci hrvatskih državljana predmet istrage, Rukavina je odgovorio: "Ne dopušta. Država svakako mora biti obaviještena."
– Do sada se pri prikupljanju dokaza oslanjalo na međunarodnu pravnu pomoć, dugotrajan i složen proces koji je trajao i do deset mjeseci. EU uredbom, čija se provedba osigurava ovim zakonom, uspostavljaju se dva nova instrumenta pravosudne suradnje – europski nalog za dostavljanje i europski nalog za čuvanje, uz propisane rokove. Odnosno, da država treba odgovoriti u roku od 10 dana, a u hitnim slučajevima i do osam sati – naveo je HDZ-ov Ivan Malenica uz tvrdnju kako taj zakon predstavlja modernizaciju kaznenog pravosuđa u digitalnom dobu jer se kazneni postupci sve češće temelje na elektroničkim dokazima koji često nisu pohranjeni u državi u kojoj se kazneni postupak vodi.