Uspoređuju li se nastupi predsjedničkih kandidata, za većinu analitičara Zoran Milanović bio je agresivniji, dok je Kolinda Grabar-Kitarović imponirala smirenošću. Ali, i zbog naglašene fajterske elokvencije, u polemici je on imao više efektnih i lucidnih upadica i replika. Samo je li to ono što se traži od predsjednika RH.
Rasprava o Sanaderu
Milanović bolje barata gospodarskim brojkama, ali kakvog smisla ima nadmetanje čija je vlada bila najlošija ili najbolja, te tko nas je i zašto više zadužio. Zašto Sanaderova prva vlada ne bi mogla biti najbolja, ali kakva god da je bila, kakva je u tomu uloga Grabar-Kitarović. Milanovićeva vlada bila je hendikepirana stanjem preuzetim od HDZ-a i u naslijeđe je ostavila dobre trendove, a drugo je pitanje jesu li mogli postići bitno više. Ali te vrste nadmetanja, nikome neće donijeti glasove, I, biramo predsjednika, a ne premijera. Kandidati su se optuživali za podjele i tko ih je započeo. Milanović je barem desetak puta spominjao HDZ u negativnom kontekstu, o braniteljima “šatorašima” govorio je kao o “šačici provokatora”. Na Markovu trgu kao premijer se ponio državnički, ali je odbijanjem dijaloga s braniteljima pridonio da se Markov trg dogodi. Grabar-Kitarović ga je uporno podsjećala da se bira predsjednik svih državljana, te da je ona pružila ruku i njemu, ali ju je on odbio nakon izbornog poraza.
Milanović je odlično replicirao na svoju “slučajnu državu”, ali je i predsjednica efektno uzvratila kad mu je rekla da izvrće logiku jer je spornu izjavu dao nakon što je postao premijer. Milanović je vrlo argumentirano napao institut pomilovanja, ali i predsjednica svoju ulogu u spornim pomilovanjima. Propust je RTL-a što uz Sanadera i Merčepa kandidate nisu pitali i za hipotetsko pomilovanje Perkovića i Mustača. Premda je svoj stav o Lex Perković za svoje simpatizere efektno zastupao, s gledišta pravne države, poštivanja Ustava i međunarodnih ugovora, kao i ravnopravnosti svih građana, njegovi stavovi o zaštiti “prvog obavještajca” od izručenja su skandalozni. Protupitanje, zašto im niste sudili pogrešna je politička instrumentalizacija uloge DORH-a od strane predsjednice, a i autogol jer im je i HDZ mogao suditi. Milanovićevo “Čačić nije bio član moje stranke” i “Mađari su mu napuhali kaznu zatvora” za pogibiju dvoje “starijih” ljudi i znamo tko je imao prste u tome, te Lovrić-Merzel i Sabu nisam ja birao, bili su njegovi gafovi. Smjena Dragana Lozančića predsjedničina je slaba točka i s pravom joj je Milanović prigovorio kako presumpcija nevinosti vrijedi za Bandića ali ne i za čelnika SOA-e.
Efektan “Đuro Đaković”
Predsjednica je pretjerala povezujući predstečajne nagodbe s egzodusom, s tim da je Milanović raspravu zakucao spomenuvši od Vlade nedavno iniciranu predstečajnu nagodbu “Đure Đakovića”. Premda su za Kolakušićeve birače nagodbe kriminalne, te je predsjednica propustila upozoriti da one više nisu što su bile jer ih je zbog stručnih prigovora već Milanovićeva vlada više puta obilno preoblikovala. Slavko Linić je najuren zbog sumnjive predstečajne nagodbe, ustvrdio je Milanović. Iako se kasnije pokazalo da sumnje nisu bile opravdane. Od svojih izjava o besmislenosti funkcije predsjednika Milanović se dobro obranio protunapadom, ali teza da je HDZ “bolni čir ove zemlje” mogla bi biti motivirajuća za članove i simpatizere HDZ-a, a i dobro mu je sugerirano da to riješi za pola godine na parlamentarnim izborima. Autogol si je zabio protupitanjem je li demografija predsjednička ovlast, na što mu je s pravom uzvraćeno da je to pitanje opstanka države, a ako je poštena vlast najbolja demografska mjera, što nam to onda govori o njegovu mandatu.
Kad je predsjednica rekla kako stoji uz stav iz Ustava da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, Milanović je cinično pitao što je alternativa, ističući kako će on poštivati Ustav kao Bibliju. Što je od njega nezgrapno, a i zaboravio je na alternativu koju su on i Peđa Grbin zastupali osporavajući volju naroda kod referenduma o braku. Milanović je naoko polemički efektno napao predsjednicu za puč u vezi s konzultacijama 2015., premda se ona tada ponijela kao državnica i konzultacije s ustavnopravnim stručnjacima bile su njezin najbolji predsjednički potez. Odraz njegove bahatosti je što je njezine konzultante, apostrofirajući Zvonimira Lauca (još su bili Branko Smerdel, Arsen Bačić, Sanja Barić i Mato Palić) nazvao “Šeksovim kumovima”, te ustvrdio kako Ustav nije molekularna biologija i “bar to bolje razumije od svih tih ljudi”.
Što je pokazao kad je nudio izmjene Ustava koje su na svu sreću propale nakon intervencije bivšeg predsjednika Ive Josipovića i povlačenja HDSSB-a. Milanović je na spomen ovrha pripremljeno reagirao kazavši kako je HDZ 2011. donio zakon zbog kojeg je broj blokiranih narastao s 50 na 200.000, pa ih je nazvao “čedom HDZ-a”, premda mu je dobro uzvraćeno da je mogao izmijeniti taj zakon. Milanović je govorio o “kabadahiji” Vučiću, “diktatoru” Orbanu, “nedemokratskom lideru” Erdoganu, Trumpa ne želi komentirati jer “nije moj izbor”, a s Angelom Merkel je satima razgovarao o prihvatu 100.000 migranata, te “preuzeo određenu obvezu, ali nisam ispunio ništa”!? To je stav, ali je li to ono što Hrvatska treba, odlučit će birači.
VIDEO Sučeljavanje: Izjave na RTL-u
Milanovic je izvrijedjao Izrael, Madjarsku, Tursku, Rusiju.....i hvalio se da je izlevatio Angelu Merkel....radi se o tipu koji bi nas izolirao u roku jednog kvartala a kamoli mandata