Naslovnica Vijesti Hrvatska

Paveliću je Hitler u bunkeru pričao o atomskoj bombi

Dnevničke zapise vođa NDH i saveznik nacističke Njemačke napisao je u Italiji, u koju je pobjegao nakon rata
01. lipnja 2015. u 09:10 32 komentara 14141 prikaza
ante pavelić, adolf hitler
Foto: "Das Reich" magazin, broj 40, 1944. godina (fotograf Walter Frentz)

Despot Infinitus d.o.o., nakladnik knjige Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, pod nazivom "Doživljaji – Kako sam osnovao NDH", smatra da je 70 godina od kraja Drugog svjetskog rata, time i propasti NDH, sasvim dovoljna vremenska distanca da se može publici podariti i mogućnost čitanja izvornih rečenica vođe NDH, saveznice nacističke Njemačke i fašističke Italije.

I sam nakladnik kaže da su Pavelićeve rečenice "sigurno subjektivne, ali su važne jer on o važnim povijesnim događajima piše iz perspektive jednog od ključnih ljudi koji su i kreirali dobar dio spomenutih događaja". Pavelić je ove svoje dnevnike pisao po sjećanjima na predratne i ratne godine u vrijeme dok se još skrivao u Italiji, prije no što je emigrirao u Latinsku Ameriku. Ova knjiga sadrži cjelovit Pavelićev izvorni rukopis koji se odnosi na razdoblje od dolaska Hitlera na vlast 1933. do četvrtog i posljednjeg njegova susreta s Hitlerom 1944. godine.

Dok piše o situaciji u Njemačkoj u prijelomnim godinama dolaska nacista Adolfa Hitlera na vlast, Pavelić otkriva da je on u toj atmosferi "zamislio osnovati i organizirati Ustaški pokret, da i mi budemo spremni i da nas događaji ne preteknu, kako se to dogodilo 1918. godine". Piše da se na to odlučio "unatoč tome što novonastali nacionalsocijalistički režim nije pokazao sklonost prema našem Pokretu, niti je ikada mislio na rastvaranje Jugoslavije".

Pavelić u svom pisanju navodi sve nakaznosti umjetne tvorevine Jugoslavije te navodi kako prolaze Hrvati pod čizmom beogradskog režima. Piše i o svojim kontaktima u tadašnjoj politici, a to biva, uglavnom ograničeno na Talijane, gdje se i nalazio u emigraciji, kao protivnik Jugoslavije. Tumači i trenutke kad je Jugoslavija potpisala Trojni pakt te se sjeća svog prvog razgovora s ministrom vanjskih poslova njemačkoga Reicha von Ribbentropom 1941. godine u Fuschlu, gdje mu je on rekao kako Nijemci "ne samo da nisu htjeli rat s Jugoslavijom nego da su joj osigurali netaknuto njezino postojanje i obećali njeno povećanje garantiranjem dobitka Soluna, to jest njezin izlaz na Egejsko – Mediteransko more."

Poslije potpisivanja Pakta, a kada je izveden državni udar u Beogradu, Pavelić je dobio poziv talijanskog ministra vanjskih poslova da dođe u Rim. Tamo su mu rekli da Mussolini želi razgovarati s njim. O tom susretu Pavelić ostavlja zapis. "U mojem odgovoru Mussoliniju razjasnio sam mu razne stvari koje nije poznavao i rekao mu svoje mišljenje, tvrdeći da je rat neizbježan, ali da će biti kratkog trajanja od samo nekoliko dana; da će ustaški pokret odmah izvršiti udar protiv Jugoslavije; da će biti proglašena Nezavisna Država Hrvatska; da će cijeli hrvatski narod to prihvatiti. Jugoslavija će se raspasti prije nego bi sam rat mogao stvarno početi."

Pavelić navodi kako mu je, nakon tog izlaganja, Mussolini samo rekao: „Avete parlato da vero rivoluzionario! – Govorili ste kao pravi revolucionar!" Pavelić navodi kako je u međuvremenu postigao da se sve ustaše, koji su bili "porazbacani" po raznim mjestima i Italijie, premjeste i postroje kao vojna i naoružana jedinica u gradu Pistoia u Toscani. "U gradu Firenzi, gdje sam tada stanovao, bili su već smješteni i moji najbliži suradnici te smo uspjeli uspostaviti krugovalnu postaju imenom 'Velebit' koja je odmah počela svoje izvedbe značajnim zvukovima 'U boj – U boj!'", piše u svojim dnevnicima Pavelić. Ovdje opisuje i trenutak kad su ustaše navečer, 10. travnja 1941., dobili vijest da je pukovnik Slavko Kvaternik u Pavelićevo ime proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Potom opisuje kako mu je Mussolini čestitao i organizirao mu odlazak u Hrvatsku. "Upitao me kojim ću putem u Zagreb. Kazao sam, preko Trsta. On mi je ponudio svoj osobni zrakoplov. Ja sam se zahvalio i odbio s motivacijom da ću stupiti na hrvatsko tlo zajedno sa svojim ustašama."

Prvi susret u Berghofu

U nastavku knjige Pavelić se bavi organizacijom NDH, a na kraju knjige zapisi su o Pavelićevim susretima s Hitlerom. Bila su četiri takva susreta, no Pavelić ostavlja zapise o tri susreta. Prvi njihov susret zbio se 6. lipnja 1941. u Berghofu i Pavelić ga opisuje s oduševljenjem. Riječ je o razgovorima koji prethode potpisivanju Ugovora o definiranju međusobnih granica, gdje Pavelić kaže da nisu očekivani problemi, s obzirom na to da je riječ bila o granici "koja je već iz starih vremena bila granica između Hrvatske i Slovenske Štajerske, koja je bila okupirana i pripojena Njemačkoj". Piše kako Hitler nije imao ništa protiv definiranja istočne granice NDH: "koja je tekla između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore s druge strane, slijedeći tok Drine, i zatim posljedni dio rijeke Save, koja je uvijek označavala granicu između Banske Hrvatske i sjeverne Srbije". Govorilo se i o Bosni, pa zapisuje ovo sjećanje razgovora s Hitlerom: "On se izjavi zadovoljnim, jer da je time iščezla izvjesna njegova dvojba o etničkom podrijetlu muslimana, za koje je mislio da su ostatak Turaka iz doba otomanske dominacije."

Pavelić piše i o posebnom poklonu koji je izabrao za Hitlera: "Prešli smo zatim na jednu terasu gdje sam mu uručio šahovsku igru od slonove kosti, prekrasne umjetničke izrade, i dvije pruske vojne zastave. Zastave bijahu izvojevane tijekom Tridesetogodišnjeg rata pruskim trupama od strane hrvatskih trupa, a šahovska igra pripadala je Fridrihu Velikome i koji su hrvatski vojnici uzeli kao trofej nakon što su tijekom jedne bitke opkolili šator kralja i u njega prodrijeli, dok je kralj izbjegao čudotvorno u posljednji trenutak pogibelj da bude zarobljen. Vojnici su donijeli igru u Domovinu, gdje je bila pohranjena u hrvatskom nacionalnom muzeju, zajedno s onim zastavama i ostalim trofejima."

Njemačka pred porazom

Drugi sastanak Pavelića i Hitlera 24. rujna 1942. prošao je u puno napetijoj situaciji. U zapisima Pavelić navodi kako su se do njega probile glasine kako Nijemci planiraju državni udar i micanje njegove te uvođenje nacionalsocijalističke vlasti u Zagrebu. Kao pokretače puča Pavelić navodi njemačke generale, predstavnike u NDH, a koji su "bili protiv ideje nezavisne Hrvatske". Ti su generali Glaise von Horstenau i general Löhr. Pavelić traži sastanak s Hitlerom i ovaj po njega šalje svoj zrakoplov. "Condorom" Pavelić leti u Vinicu u Ukrajini, sa sobom vodi samo generala Juru Francetića, kojega Nijemci cijene. Hitler ga zove u Glavni stožer i pred generalima Paveliću čestita i kaže: "Znam da ste se nalazili pred teškom situacijom i da nije bilo lako konsolidirati vojsku i državu u punom tijeku rata, tim više što imate onu hipoteku odstupka (ustupka) jednog dijela Dalmacije Italiji, ali uza sve to poznato mi je da je država učvršćena i da su ustaške trupe 'erstklassig' (prvorazredne)." Govorilo se i o borbama s "boljševicima" u Bosni, a Pavelić je rekao kako bi mu bile dobrodošle hrvatske divizije koje su u Njemačkoj. Prvu diviziju Pavelić nije mogao dobiti natrag jer je bila pod Staljingradom, ali je dobio drugu, koja je baš dovršavala naoružavanje i upućivanje u Rusiju. Puča nije bilo, a prestale su i kritike o "pretjeranom domoljublju Ustaša", zapisuje Pavelić.

Zadnji susret s Hitlerom zbio se sredinom rujna 1944., u istočnoj Pruskoj, u Führerovom bunkeru, a ruske su snage već bile nadomak tih pokrajina Njemačke. Ručak je održan u bunkeru, a nazočni su bili i zapovjednici Keitel i Dönitz. Govorilo se i o povlačenju njemačke vojske iz Grčke pa je Pavelićev general Gruić tražio da, dođe li do borbi s neprijateljima na teritoriju NDH, njemačke jedinice budu podvrgnute zapovijedanju hrvatskih. "Naša zapovjedništva poznavala su savršeno neprijateljske pozicije i već su se potpuno prilagodila ovoj vrsti rata, dok su jedinice pod njemačkim zapovjedništvom imale uvijek veće gubitke", tumačeno je Nijemcima koji su, premda se Keitel protivio, na kraju, piše Pavelić, pristali. Na kraju, Pavelić i Hitler sat su vremena razgovarali u četiri oka. Pavelić piše kako mu je Hitler najavio da će uskoro "stavit u akciju nove zrakoplove, koji nadmašuju u brzini i efikasnosti sve ono što je do sada postignuto na tom polju".

Kazao je Paveliću da će odvojiti jedan broj zrakoplova i za NDH te će njemački stručnjaci izgraditi uzletište potrebno za nove zrakoplove. Najavio je Paveliću dovršetak novog oružja. "Prije dva dana stavljen je u akciju 'V2', čiji je potencijal mnogo veći od onoga 'V1', ali uz sve to nije ništa prema onome što će doći. Ali ja se još uvijek nadam da će čovječanstvo biti pošteđeno tog uništenja i da će Engleska shvatiti u posljednji trenutak svu pogrešku svog saveza s Rusijom." Očito je da je Hitler ovdje Paveliću najavljivao atomsku bombu, koju nacisti nikada nisu uspjeli dovršiti. Hitler je objašnjavao Paveliću da Njemačka ima samo ekonomski interes glede Hrvatske te je susret završio i danas znakovitim riječima koje zapisuje Pavelić: "Uostalom, vi ćete nad vašim narodnim gospodarstvom, po njegovoj naravi, biti uvijek upućeni prema Njemačkoj, kakav god režim će u njoj vladati."

>> Saveznici su 1947. znali gdje se krije Ante Pavelić, ali ga nisu htjeli uhititi

Zdravstveno osiguranje
Koliko košta zdravlje u 2019. i kako izbjeći duge liste čekanja

A1 izdvaja za Vas

  • antonelić:

    da li mu je adolfić pričao o slatkoj guzi eve braun ??? ako je , to bi bila vijest !!!!

  • Avatar navijač
    navijač:

    Ovo zadnje je potpuno dobro rekao, ekonomski ce Hrvatska uvijek biti vezana uz Njemacku a time i politicki.To smo mogli vidjeti 91. nakon velikosrpsko / jugoslavenskog nasrtaja na sve sto je hrvatsko a i prilikom ulaska Hrvatske u EU. O ... prikaži još! Pavelicu inace imam pozitivno misljenje.

  • Avatar nekakav
    nekakav:

    nije pobjegao nego se vratio u italiju nakon poraza u hrvatskoj. to je istina o paveliću, a ne nekakvo cviljenje o hrvatskom porazu. poražena je fašistička ideja, koja sa hrvatskom i hrvatima nije imala ništa zajedničko. da rezimiramo, napad njemačke ... prikaži još!čke na jugoslaviju iskoristila je italija da kroz pavelića instalira svoju marionetsku vlast, vrati si nekadašnje teritorije i još nešto dodatnoga. sva ova plakanja imaju za cilj sakriti zločinačku ideju ndh i ništa više. o nekakvom hrvatstvu nema tu ni riječi. ustaše su pobili više hrvata nego srba, roma i ostalih. pavelić i njegova ekipa nisu imali nikakvo uporište a ni podršku u narodu, već su oružjem prisilili hss-ovce da ih 'podrže', da bi dobili nekakvu političku težinu, a onda vojskom i policijom dohvatili sve što su mogli. nije nijemac pisao ustaške rasne zakone, nego hrvati, tj. ustaše. možemo sad relativizirati hitlerove ideje o uništavanjima protivnika, pa usporediti s bacanjem atomskih bombi na japance, al ne mijenja se bit. ali da mi 70 godina nakon rata nismo u stanju jasno sagledati našu nacionalnu ulogu u 2. sv. ratu je porazno. kad tome dodate da u hrv vojsci imate tipove koji mladićima koji dođu na obuku plaču prilikom predavanja o povijesti hrvatskih vojnih snaga, a posebno zajauču kod spominjanja ndh-a, e onda vam je jasno gdje i s kime živimo. ovi koji o paveliću imaju pozitivno mišljenje neka odu malo među starije ljude, pa ih ispitaju o životu pod ustašama, kad su seljačići oblačili uniforme i postajali vlast u selu.