Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 138
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
EKSKLUZIVNO

Ante Gotovina: Upravljanje tvrtkom ne razlikuje se toliko od upravljanja postrojbom

ante gotovina
Foto: Boris Ščitar/Večernji list
04.08.2014.
u 18:21

Gotovina je u potpunosti predan onome što našem društvu i državi sada najviše treba – poslu, poduzetništvu i zapošljavanju

Kada je prije godinu i pol general Ante Gotovina u svom prvom obraćanju javnosti izjavio da se okreće budućnosti i ribarstvu, iznenadio je Hrvate. Ponovio je to i u našem zadnjem intervju za Večernji list te poslije kada nam je dao priliku da posjetimo farmu za uzgoj tuna Pelagos. Jedni su očekivali da će nakon teških dvanaestak godina izbivanja iz domovine i od svoje obitelji otići u mirovinu. Drugi su ga pak željeli vidjeti politički aktivnog na hrvatskoj političkoj sceni i nisu vjerovali da će bivši ratnik postupiti drukčije.

No Gotovina je ostao vjeran svojim prvim porukama izrečenim po povratku. Nije želio uzeti odštetu koja mu po propisima RH pripada ako je zatraži jer nije želio opteretiti državu, želio je pokrenuti vlastiti posao. I tako je postupio, uz pomoć prijatelja koji su ga čekali da zajednički krenu u biznis s farmom tuna. Kada sam ga prije intervjua pitao za zaradu, staloženo mi je rekao da je sada bogat samo – kreditima. Prošle godine Gotovina je bio i na Sinjskoj alki te na obilježavanju Dana pobjede u Kninu. Time je iskazao poštovanje našim prošlim danima i ljudima koji su osigurali državi budućnost. Otad je Gotovina potpuno predan onome što našem društvu i državi sada najviše treba – poslu, poduzetništvu i zapošljavanju. Jer, kako sam kaže – velika je stvar u Hrvatskoj stvoriti društvo u kojemu se “može časno i od svojeg rada proživjeti svoj životni vijek”.

Malo je poznato da ste odmah nakon Domovinskog rata počeli planirati posao uzgoja tune i da ste to planirali cijelo vrijeme dok se niste slobodni vratili u Hrvatsku. Prije godinu i pol taj vam se plan ostvario. Jeste li sada sretni kao ribar ili je to teže nego što ste zamišljali?

– Život nas oblikuje, uz genetski kod nosimo i iskustva koja nas oblikuju. Koji god posao radili, unosimo i primjenjujemo svoje načine postupanja i obrasce ponašanja. Ja sam tako naučio biti vojnik. Upravljanje kompanijom i nije toliko različito od upravljanja postrojbom. Strategija i taktika bitne su sastavnice i vojničkog i svakog drugog ozbiljnog posla. Planovi moraju biti ostvarivi i do u detalje promišljeni u svim segmentima koji u određenom poslu sudjeluju i pridonose njegovu ostvarenju.

Vaša tvrtka Pelagos prošle je godine krenula oprezno i s nekoliko tzv. kaveza, a u okviru tada dopuštene kvote ulovili ste i smjestili u kaveze nešto manje od 4000 tuna. Jeste li još optimist?

– Ako bi, usporedbe radi, misija jedrenjaka bila preploviti ocean, brod bi prije svega morao biti čvrste građe. Odabir posade bi bio drugi ključan faktor – to su ljudi o čijim će sposobnostima, osobinama, međusobnoj komunikaciji i snalaženju u nepredvidivim situacijama misija na kraju ovisiti. Na čelu s kapetanom, koji drži kormilo, određuje smjer i kojem je lojalnost njegove posade neupitna. Što god ih na nepredvidivom oceanu snašlo, koliko god oluja ih pogodilo, takav bi brod stigao do cilja. Legendarni kapetan Magellan i njegova posada i danas su predmet izučavanja na pomorskim učilištima – imao je odvažnost, viziju, kompetentan tim. I malo sreće.

Koliko ste nadogradili tvrtku u proteklom vremenu; povećali ste broj brodova, kaveza, zaposlenih, dobili ste još jednu koncesiju?

– Naša kompanija raste. Paralelno s njom rastu i krediti. Prisjetimo se da proizvodni ciklus od trenutka izlova do prodaje traje 18 mjeseci, tijekom kojih je potrebno ulagati u brodove za ribolov, uzgojne naprave, ishoditi koncesije mora. Istodobno treba ulagati u gradnju kopnene infrastrukture, hladnjača. Skladištenje sitne plave ribe od vitalne je važnosti za razdoblja lovostaja na plavu ribu, tuna i tada mora jesti. A tuna jede samo ono što i na otvorenom moru, sitnu plavu ribu, u izvornom obliku. Uzgoj tune zato je ekološki čist posao. To znači skupa ali neophodna ulaganja, nezamisliva bez podrške banaka i velikih kreditnih zaduženja. Tako je svima koji pokreću novi posao. Usto svaki posao ima svoj faktor rizika – kao što poljoprivredniku tuča ili poplava mogu uništiti sav usjev, tako u ovom poslu jako jugo može nanijeti nesagledivu štetu. Ribarski kruh je kruh sa sedam kora, ali mi ga volimo jer ima, bez obzira na nove tehnologije, onaj isti okus pučine koji su okusili i naši djedovi

Danas je hrvatskom poduzetniku problem uvjeriti banke da ga prate u biznisu. Je li vaše ime otvaralo vrata?

– Banke imaju jednaka pravila za sve klijente, nema ustupaka. Naprotiv, ponekad moje ime, zbog interesa javnosti, znači dvostruku provjeru i dulju proceduru u instituciji s kojom surađujemo kako bi se zaštitila od priča o pogodovanju. Za našu kompaniju to znači čekati dulje. Osim toga, naše banke kreditiraju samo polovicu potreba kompanije. Drugu polovicu potrebnih sredstava financira naš partner u Japanu zahvaljujući povjerenju koje je u ovom poslu dugogodišnjim radom stekao moj partner.

Je li ulazak Hrvatske u EU pospješio vaš biznis ili ga je otežao?

– Europska unija prije svega je velika ekonomska obitelj. Što Europa svojim sredstvima financira kroz fondove, nakon izvoza se vraća u zemlju koja je robu izvezla. Najviše koristi imaju zemlje s jakom industrijom i jasnim, logičnim propisima. Mi se tek usklađujemo. Kao što naš težak najbolje zna o zemlji, tako naš ribar zna o moru. I ta bi znanja morali respektirati kod izrade propisa, njihovo je iskustvo dragocjeno. Naše je more malo, a bogato ribom. Ali ako propisima ne zaštitimo riblje vrste za vrijeme mrijesta – kad je riba butargana, kako naši ribari kažu – to neće još dugo tako biti. Riba koja se lovi sve je manja. To je loše. Mi smo dužni bogatstvo svojega ribljeg fonda očuvati, ne samo zbog ribarske industrije. Što ćemo ostaviti generacijama koje dolaze? Za more se jasno moraju utvrditi i propisati razdoblja lovostaja. U tim razdobljima ribarima zaposlenim na brodovima sredstva za život osiguravala bi se iz fondova EU. U Sjevernom moru lov na haringe počinje početkom kolovoza. Brodovima se dodjeljuju kvote, količine izlova. Kada brod izlovi svoju kvotu, isključuje se iz daljnjeg ribolova do nove sezone.

Kakve su šanse Hrvatske da u budućnosti još više razvije ovakav ribarski biznis uzgoja tuna i je li on ekološki održiv?

– Hrvatska je jedna od pionirskih zemalja u uzgoju tuna i od samih začetaka imamo izvrsnu komunikaciju s ostalim zemljama koje se bave uzgojem tune, razmjenjujemo iskustva. Na našim farmama u proteklih 15 godina proveli smo najrazličitija istraživanja. Dokazano je da je uzgoj tune sitnom plavom ribom ekološki čist uzgoj i ne utječe na kakvoću mora – srdela izlazi iz mora i u njega se vraća u istom obliku, kao hrana većoj ribi, što je i prirodno.

Kakvim informacijama raspolažete, hoće li se vrlo strog nadzor nad kvotama izlova tuna nastaviti? Kakva je situacija u Sredozemlju i u Jadranu? Mnogi tvrde da tune sada ima puno više nego prethodnih godina, a neki ribari tvrde i da je ima toliko da je pojela srdelu? Nedavno je u Jadranu bio i Greenpeaceov brod i problematizirali su ovakav uzgoj tuna?

– Kada je riječ o tunama, sve je poprilično jasno. Međunarodna organizacija ICCAT brine se o tome da u Atlantskom oceanu i u Sredozemnom moru, kojem Jadran pripada, tuna ne nestane. Kontrolirani izlov određenim kvotama jamči joj opstanak. Greenpeace je zadovoljan, preostali stock tune proizveo je velike biomase jedinke. Da nije kvota koje se dodjeljuju, došlo bi do opasnog izlova tuna, a potpuna zabrana lova uništila bi sitnu plavu ribu u Jadranu, tuna bi sve pojela. Ovako je stvorena održiva ravnoteža.

Kao što smo zaštitili tunu, tako bi i srdelu i ostale riblje vrste trebalo zaštiti. To je prirodni ciklus. Većina svjetskog stanovništva prehranjuje se sitnom plavom ribom. O srdeli ovise i obitelji koje imaju plivarice i tvornice.

Jesu li farme tuna i farme na kojima se uzgajaju i ostale komercijalne vrste riba za hrvatske poduzetnike i ribare još uvijek dobar i perspektivan biznis?

– Ja volim ovaj posao, ovo je novi izazov. I stalo mi je do toga da ovo čarobno veliko plavetnilo ostane ovakvo, kakvo sam ga od svojih djedova baštinio. Marikultura je samo jedan od velikih potencijala naše domovine. Ja vjerujem u hrvatskog čovjeka. Vjetrovi povijesti rasuli su nas po svijetu, ma gdje bio, naš je čovjek opstao i uspio. Dragocjen je privilegij živjeti ovo razdoblje stvaranja države koju smo uz velike žrtve obranili.

Ogromna je odgovornost ustrojiti je u pravedno društvo u kojem svaki čovjek, u skladu sa svojim potencijalima, može časno i od svojeg rada proživjeti svoj životni vijek.

>>Gotovina, Markač i Čermak postali počasni građani Knina

Komentara 65

Avatar Idler 3
Idler 3
18:18 03.08.2014.

Generale, uživaj u svome brodu, u moru.....i sretan predstojeći blagdan !!!

MA
Majur
19:22 03.08.2014.

Veliki domoljub,veliki borac i najveci general.....sve najbolje generale!!!!!

PI
PiciginJoe
18:34 03.08.2014.

Jeli vi išta drugo radite osim da visite po hravtskim portalima i da lijecite vlastite frustracije srboljubne?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije