Iako poziciju predsjednika Hrvatskog sabora dio političara doživljava ponajprije kao reprezentativnu dužnost, jer je on ipak samo prvi među jednakima, političke stranke pomnjivo biraju koga će posjesti u taj stolac budu li im rezultati izbora naklonjeni.
Bez obzira na to što se saborski zastupnici često žale da je parlament zapostavljen, dužnost prvog čovjeka Sabora traži odlučnu, politički snažnu, a poželjno je i pravno potkovanu osobu koja poznaje proceduru, vješta je u balansiranju između parlamentarne većine i manjine te je spremna na konsenzus. Kao zdravo za gotovo uzima se stav da su najbolji kandidati za tu dužnost Vladimir Šeks iz HDZ-a i Mato Arlović iz SDP-a.
No, ima i drugih igrača. Premda su izbori daleko, politički krugovi procjenjuju da bi budući predsjednik Sabora mogao biti izabran između odnedavnih saveznika Đurđe Adlešić i Josipa Friščića.
Teško je, naime, vjerovati da bi izborni pobjednici bio to SDP ili HDZ zadržali za sebe i mjesto premijera i mjesto šefa Sabora. Realnije je, dakle, da će mjesto šefa parlamenta biti ponuđeno nekome od koalicijskih partnera. Friščiću bi ta ponuda nakon izbora mogla doći i iz SDP-a i iz HDZ-a jer bi i jedni i drugi u koaliciju s HSS-om. Šef HDZ-a Ivo Sanader to bi mjesto mogao ponuditi šefici liberala, čija ga stranka već sad podupire i čiju bi naklonost htio zadržati i u sljedećem mandatu.
Uđe li pak HDZ u postizbornu koaliciju s HSP-om kako bi formirao vlast, šef pravaša Anto Đapić priželjkuje taj položaj za sebe jer za izvršnu vlast nije zainteresiran. Anto Đapić nema iskustvo kakvo imaju Vladimir Šeks i Mato Arlović u upravljanju procesima u Saboru, ali ima bogatu političku biografiju u kojoj bi dužnost predsjednika Sabora bila kruna. No, u politološkim se krugovima komentira da Đapić teško može dobiti tako reprezentativnu dužnost, jer osim što nije pravni lisac poput Šeksa i Arlovića, njegova stranka još uvijek nije svima prihvatljiva.