Sven Maričić znanstvenik je koji je prvi u Hrvatskoj, radeći doktorat 2008., s nizom suradnika primijenio 3D print u kirurgiji. Prije desetak dana predstavio je sa suradncima ortopedima isprintanu protezu za nogu s kojom je njegov kolega Siniša Vukotić uspješno prohodao i koja je prva takva u Hrvatskoj i regiji. Dr. Maričić, koji radi na riječkom Tehničkom fakultetu i suradnik je na nekoliko projekata na Medicinskom fakultetu, ima doktorat iz biotehnologije. Jednostavan je u komunikaciji i ugodan sugovornik koji još jednom potvrđuje pravilo da se nečije znanje prepoznaje po jednostavnosti, a ne bahatosti i samohvali, kojima ljudi obično pokušavaju prikriti neznanje i prazninu.
Manjak vizionara
– Prva isprintana proteza u nas s kojom je kolega Vukotić uspješno prohodao rezultat je višemjesečnog projekta u suradnji s dr. Denisom Jelušićem i dr. Milošem Opačićem. Ona je od 20 do 30% jefitinija od klasične proteze, a i lakša. S njom bi mogli HZZO-u uštedjeti do 100 milijuna kuna jer sam informiran da je proračun za proteze oko 80 do 100 milijuna kuna. Ako uzmemo uz konzervativnu računicu da je to ušteda od 20%, dolazimo do fenomenalne činjenice da bismo za pet godina mogli uštedjeti jedan proračun za tu namjenu. Možda nas ministri zdravstva i obrazovanja pozovu na razgovor... Naša je ideja pomalo utopijska, da pacijent u Hrvatskoj ujutro dođe u bolnicu i navečer izađe s protezom, a da mu u idućoj fazi stavljamo elektroniku kojom pratimo druge parametre i poboljšavamo dizajn. No, svjesni smo da sustav ne prepoznaje neke stvari pa smo u potrazi za sredstvima za financiranje tog istraživanja – kaže dr. Maričić. Dodaje da je ovu protezu moguće isprintati gotovo na najjeftinijem pisaču, ali i na najskupljem od nekoliko stotina tisuća eura. Vjeruje i da je u Hrvatskoj, unatoč preprekama, moguće napraviti dobre stvari u znanosti.
– U našem društvu imamo manjak vizionara, a među znanstvenicima trebala bi biti bolja suradnja jer svi moramo uložiti u jedini sustav znanosti koji imamo. Zar je normalno da sam ja za deset godina napredovao samo od asistenta do višeg asistenta, dok netko za 10 godina dospije do redovnog profesora? Mnogi ljudi zato “bježe” van jer dobivaju bolje ponude. Naravno, i ja se koji put pitam što radim tu, ali imam stav da, kad je najgore, moraš dati najbolje rezultate jer nitko od velikih ljudi nije imao savršene uvjete za rad. Da me sustav znanosti mazi, vjerojatno ne bih postigao ovakve rezultate. Znanost je tu da pomogne ljudima da im bude bolje, a ne da bacamo novac u sustav znanosti. Znanstvenici nisu svete krave da naš rad ne treba preispitivati. Meni je normalno da nas znanstvenike netko pita: “Hrvatska je uložila u vas x novca, koliko ste joj vratili?” Samo nisam siguran da ću ja to za svoga života dočekati – smireno kaže Maričić. Jedan je od osnivača projekta 3 D inkubatora za djecu, koji je prepoznala zaklada Billla i Melinde Gates odajući tom projektu, koji je vodio Kristijan Benić, priznanje i na svojim službenim stranicama.
– U Hrvatskoj smo otvorili 3D print inkubator isključivo za djecu i imamo uspješno završenu prvu generaciju djece iz osnovne škole koji se znaju služiti osnovama 3D printa. Da bi dokazao da se proteza može primijeniti na bilo kojem printeru, jer nije stvar u printeru, već zna li to tko napraviti ili ne, prototip proteze za nogu isprintao sam u 3D inkubatoru za klince u gradskoj knjižnici u Rijeci. To što smo napravili u 3D inkubatoru zahvaljujući opremi koju je financirala zaklada Billa Gatesa nešto je što mene i suradnike čini jako sretnima. Ljudi su mi znali reći što se bavim djecom u tom inkubatoru, ali na djeci je budućnost. Oni rastu s novim tehnologijama, ja to gledam i oportuno jer će taj klinac ili klinka meni morati zaraditi mirovinu. Ako ja klinca sad zeznem, ode mi ulaganje u mirovinski fond – smije se. Sve rezultate, kaže, ostvario je zahvaljujući timskom radu, ponajprije zahvaljujući suradnicima u inozemstvu.
Kolege i konkurencija
– Ako želite imati bolje rezultate, morate se okrenuti onima koji ostvaruju bolje i kvalitetnije rezultate od vas. Ljudi kod nas ne razgovaraju međusobno jer misle da su im kolege konkurencija. Mi najprije trebamo uložiti u psihološke timove koji će raditi na boljoj suradnji. Lani, kad sam dobio godišnju nagradu za razvoj i popularizaciju znanosti, urezalo mi se u sjećanje da ju je u isto vrijeme dobio i fra Bonaventura Duda, koji je vodio projekt prijevoda zagrebačke Biblije na standardni književni jezik. Meni je tada u HNK u Rijeci, u kojem su bili predsjednik države, gradonačelnik, ministri... bilo žao što nisam završio kroatistiku. Koja je to čast biti na pozornici s takvom osobom jer prijevod bilo koje svete knjige na standard bilo kojeg jezika velika je čast za kulturu i zemlju i to vam nitko ne može dati, ali ni oduzeti. Uvijek kažem da nemam posao, već hobi jer bih inače davno puknuo – kazao dr. Maričić. Ali nasreću za društvo, takvi kao on ne pucaju lako.
>>Djevojčici 3D printerom napravili ruku za samo 50 dolara
>>Pogledajte prvi 3D print embrionalnih matičnih stanica!
pravo je pitanje koliko je izdržljiva ta proteza? Koliki joj je rok trajanja. 3D printeri nisu poznati po čvrstoći jer printa sloj po sloj i onda ih povezuje međisobno.