Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić podijelio je svoje životno i duhovno svjedočanstvo tijekom duhovne obnove za muškarce u Bazilici svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu. Dalić je u prosincu govorio o svojoj vjeri, iskušenjima koja ga prate od mladosti i vrijednostima koje su temelj njegovih uspjeha, ali i najtežih trenutaka.
Dalić je istaknuo kako je Božja ruka odigrala ključnu ulogu u njegovom dolasku na klupu reprezentacije 2017. godine, što je smatrao prekretnicom u životu. Posebno je naglasio Svjetsko prvenstvo 2018., kada je Hrvatska osvojila srebrnu medalju, kao trenutak koji je pokazao koliko je važno ostati prizeman i ponizan nakon pobjede nad Argentinom u skupini.
"Dolaze videa iz Hrvatske, cijela Hrvatska slavi. I tada se ja zamislim i kažem: 'Ja ovo moram zaustaviti. Ovo nije dobro, ovo je samo jedna pobjeda'. Povukao sam se u sobu i shvatio da nas je prebacilo, da smo svi u euforiji. I tad sam izgovorio ono spontano da moramo ostati ponizni i skromni. Jer ako si ponizan nisi slab, nisi se predao, nego jednostavno vjeruješ u sebe, ali poštuješ i cijeniš druge. Tada sam osjetio najveću potrebu da zamolim dragog Boga da ne prebaci ni mene, ni sve nas, da ostanemo mirni, čvrsto na zemlji", rekao je DFalić.
Izbornik se prisjetio i mladosti u Splitu gdje je živio kao igrač Hajduka te je priznao da je molio Boga da ga “ne prebaci” u trenucima euforije nakon velikih pobjeda, svjestan opasnosti koju ponos i slavlje mogu nositi.
"Samo jedan pogrešan korak vas odvede na krivi put. Samo jedan ulazak u krivu ulicu i teško se vratiti. Svaki put pred tim iskušenjima sjetio bih se mame i njenih savjeta. Uvijek mi je bila ona u glavi da ne pogriješim. Hvala dragom Bogu da nisam učinio pogrešan korak jer veliki grad nosi loše društvo, kocku, drogu i alkohol i sve ono što je danas moderno", dodao je izbornik.
Dalić je podsjetio da su temelji njegovog karaktera vjera i odgoj u rodnom Livnu, gdje je odrastao uz franjevački samostan i podršku obitelji. Poručio je i mladima da nikada ne odustaju, da cijene obitelj, zajedništvo i domovinu te da prepreke u životu vide kao put ka uspjehu.
Vjera, vjerovanje i molitve su ok ali to je osobno i intimno u miru i tišini i čistog srca. Tuga je kad se netko stalno tim ističe i ko on veliki a milijuni vjernika se mole onako kako je dragom Bogu milo u tišini i bez pompe je naša vjera je u poniznosti, humanosti i neuzdizanje i ponižavanje drugih i različitih.