Činjenice strogo ukazuju na tezu da je Paris Saint-Germain najbolji nogometni klub svijeta u kalendarskoj 2025. godini. Vodeća momčad francuske lige ima strašan omjer ove godine; od 19 utakmica upisali su 17 pobjeda te po jedan remi i poraz, a i u tom remiju (Reims) i porazu (Liverpool) bili su iznimno dominantna momčad. Ovogodišnja gol-razlika od 59:16 u samo 19 susreta jako dobro govori o tome koliko PSG 'melje' suparnike ove sezone.
U utorak je PSG nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca iz Lige prvaka u osmini finala izbacio Liverpool, ponajbolju ovosezonsku europsku momčad te ujedno i dojučerašnjeg prvog favorita po kladionicama za osvajanje europskog naslova. Tako su Parižani po kladionicama najednom skočili s 8,8 posto šanse za osvajanje Lige prvaka (šesti favorit), čak sve do 22,2 posto šanse za osvajanje Lige prvaka, prema čemu su trenutačno prvi favorit natjecanja.
Svi koji ste ove sezone (posebice u drugom dijelu) nešto detaljnije pratili PSG, znate da je i po dojmu riječ o momčadi koja izgleda najbolje od europskih 'teškaša'. Momčad Luisa Enriquea jednostavno izgleda lepršavo, kao da je konstantno puna energije i hrabrosti te možda čak i bolje nego što je PSG od ulaska katarskih milijardi u klub ikad izgledao.
Pitanje koje se pojavilo na usnama brojnih ljubitelja nogometa je sljedeće - kako je moguće da PSG izgleda znatno bolje sada kad nemaju onih istinskih megazvijezda nego li u trenutku kad su u napadačkoj liniji imali Lionela Messija, Kyliana Mbappéa i Neymara?
Podsjetimo samo da je PSG, u te dvije sezone kad je imao tu čudesnu napadačku postavu, ispadao u osminama finala Lige prvaka te da je sezonu prije nego što je Messi došao, dakle još uvijek s Neymarom i Mbappéom, ispustio naslov prvaka Francuske od Lillea. Iako je nakon te sezone klub povratio svoju ligašku situaciju, usporedivši eru Messi-Neymar-Mbappé s ovom nakon nje, u dvije sezone s tom napadačkom trojkom (21/22 i /22/23) PSG je upisao 12 ligaških poraza, a u gotovo dvije pune sezone nakon toga (23/24 i 24/25) tek dva ligaška poraza, s tim da ove sezone poraza u prvenstvu još uvijek nema (20 pobjeda i 5 remija).
Kad bismo taj fenomen jednostavno objasnili, rekli bismo da je ključ u tome što najbolji igrači nisu isti pojam kao što je pojam najbolja momčad. Naravno, spomenuta tri velikana su donosila nevjerojatno veliku količinu prevage svojim suludo visokim individualnim kvalitetama, ali u kontekstu funkcioniranja cijele momčadi su donijeli i veliku količinu teškoća.
Osim poteškoća usklađivanja velikih ega takvih megazvijezda, što su ljudi u klubu u toj eri isticali više puta, postoje i brojni problemi taktičke prirode s posjedovanjem takvih igrača u kadru. Da, oni s jedne strane mogu riješiti utakmicu, ali ako ju kojim slučajem ne riješe onda ju automatski otežavaju.
Najbolja metrika za donijeti pravu usporedbu u kontekst jest metrika nazvana broj dodavanja po defenzivnoj akciji. Što ta metrika predstavlja? Predstavlja broj dodavanja suparničke momčadi nakon kojeg momčad koja se mjeri radi neku defenzivnu akciju. Dakle, što je manja brojka, to bolja, jer manja brojka znači da je momčad van posjeda aktivnija i ide u jači presing, dozvoljava manje izgradnje igre suparnicima.
U sezonama s 'Galacticos' trojkom u napadu PSG je imao prvo brojku od 9,5 dodavanja suparnika po defenzivnoj akciji (sezona 21/22), a sezonu kasnije je ta brojka još porasla, odnosno pogoršala se na 11,2 dodavanja suparnika po defenzivnoj akciji. No, otkako su iz kluba otišli Messi i Neymar, brojka je drastično pala na 7,5, a otkako je otišao i Mbappé, brojka je pala na 6,8. Ako se netko još pita što ovo sve znači, u principu ove brojke znače da Messi, Neymar i Mbappé kao megazvijezde nisu sudjelovale u igri van posjeda te u presingu, a samim time je momčadska koncepcija patila. S druge strane, igrači koji nisu najviši ešalon megazvijezda nemaju problem s upijanjem i slušanjem trenerovih zamisli u kontekstu truda van posjeda. Hajdemo reći da im takvo što nije ispod časti.
Od rezultatskog razočarenja s megazvijezdama klub je i totalno promijenio svoju politiku kadriranja i dovođenja igrača. Sad je klub fokusiran na dovođenje mladih potencijala koji bi mogli imati iznimno visok 'plafon', a ne već dokazanih megazvijezda koji polagano izlaze iz svojeg 'primea', kao što su baš bili Messi, Neymar, Ramos, Ibrahimović.
Nevjerojatna je razlika u kompoziciji sastava iz sezone 2021/2022 u usporedbi s trenutačnom sezonom. U sezoni 21/22 su Parižani u sastavu imali tek tri tri mlada talenta koja su već tada bili zvijezde (Mbappé, Mendes, Donnarumma), a zatim čak 15 igrača koji su 27+ i generalno više nisu bili u svojem 'primeu' (Messi, Neymar, Ramos, K. Navas, Wijnaldum, Di Maria, Herrera, Gueye, Icardi...). Isto tako, tada su imali samo dva Francuza s relevantnom minutažom (Mbappé, Kimpembe). U usporedbi s tim, u ovoj sezoni PSG ima samo jednog igrača u 30+ dobi, a to je kapetan Marquinhos, čovjek koji je u klubu već 12 godina i koji još uvijek igra na strašno visokoj razini, dok s druge strane čak 13 igrača mlađih od 24 godine ima relevantnu minutažu. A isto tako, u ovoj sezoni PSG ima čak sedam Francuza s relevantnom minutažom (Dembele, Barcola, Hernandez, Doué, Zaire-Emery, Mayulu i Zague).
Ono što dodatno ove sezone ide na ruku PSG-u i Enriqueu jest taktička fleksibilnost. PSG-ova igra se temelji na konstantnim rotacijama. Prvo se to može reći za vezni red, u kojem najčešće igraju 20-godišnji Joao Neves, 25-godišnji Vitinha i 19-godišnji Desire Doué, dok s klupe najviše ulazi 18-godišnji Warren Zaire-Emery. Svatko od njih ima neke svoje najjače kvalitete, no generalno je riječ o profilno vrlo sličnim igračima i zbog toga se oni tijekom utakmice konstantno mogu pozicijski izmjenjivati i odrađivati sve zadaće na različitim pozicijama, a pritom rotacijama zbunjivati suparnike i njihovo pozicioniranje.
VEZANI ČLANCI:
Ista stvar se odnosi i na napadački trio, gdje su u 2025. najčešće Ousmane Dembele, najbolji strijelac 2025. godine u svjetskom nogometu, sve bolji i bolji Bradley Barcola te pojačanje iz Napolija, sjajni Gruzijac Khvicha Kvaratskhelia. Najzanimljivija stvar kod njih je da sva trojica praktički tijekom utakmice igraju na sve tri pozicije. Imaju apsolutnu slobodu kretanja, no svojom situacijskom inteligencijom omogućuju momčadi da nikad nema zabijanja među ofenzivcima, već slobodu kretanja iskorištavaju tako da zbunjuju suparnika, a i da dalje njihova postavka izgleda smisleno.
Postoji, na kraju krajeva, i jedna mana ovog cjelokupnog rotacijskog sistema jer po izgubljenoj lopti se Parižani znaju upravo zbog tih rotacija pozicijski nalaziti u ranjivim situacijama te zbog toga i imaju 16 primljenih golova u 19 utakmica. Također, ovi profilno slični veznjaci koji igraju vrhunske sezone imaju jedan element koji im nedostaje - fizikalije, i u tom segmentu PSG također zna biti ranjiv. To bi ih možda moglo koštati u završnici Lige prvaka protiv najboljih momčadi kao što su Bayern, Barcelona ili Real Madrid.
Eto, PSG je još jedan dokaz da stavljanje momčadi ispred pojedinaca na ovoj najvišoj razini nogometa ima veći utjecaj nego li imati isključivo i samo superzvijezde koje same za sebe znaju donijeti prevagu. Kad se mnogo malih složi...
Otvori KEKS Pay
