U potrazi za drukčijim pogledom, nakon petog mjesta vaterpolista na Svjetskom prvenstvu u Singapuru, nazvali smo Dragana Matutinovića (71), legendarnog trenera koji je s reprezentacijom najnovijih svjetskih prvaka (Španjolska) svojedobno osvojio pet medalja.
Ne možeš stalno pobjeđivati
Najprije smo se pozabavili dometom "barakuda".
– Izgubili smo jednu utakmicu i na koncu smo peti. Ne možeš uvijek sve utakmice dobiti, a mi smo izgubili baš tu presudnu četvrtfinalnu. Baš u toj utakmici naša obrana nije bila na razini, i blokovi su nam bili slabi, a Mađarima najviše odgovara taj "run and gun" vaterpolo. Na našoj strani je bilo iskustvo, a slabija strana nam je bila brzina plivanja, kada se treba vratiti u obranu ili pobjeći u kontru. U skraćenom bazenu kontri je manje, a mi ih nemamo dovoljno.
Imamo li mi igrače za taj novi vaterpolo?
– Imamo, bez brige. Žuvela je supertalent, a Fatović je jedan od najboljih igrača na svijetu, nešto poput Sandra Sukna dok je igrao. Jako ovisimo o Bijaču, on je i dalje broj jedan na svijetu, no protiv Mađara, a takvu šutersku silu nema nitko, nije bio dobar.
Hrvatski vaterpolist postao pravi hit u Parizu! Pogledajte kako Milanović izgleda uz našeg diva
I sam izbornik Tucak kazao je da u toj utakmici ni on nije bio na razini kao ni njegovi izabranici.
– Njegov rad više mi se sviđa nego Rudićev. Zna motivirati igrače, naročito mlađe, pa smo u Butiću dobili pravo otkriće. Ali znate kako je, ne možete uvijek dobiti tu četvrtfinalnu utakmicu, a lani smo ih dobili sve tri, a nakon toga i tri polufinala. No ja se za nas ne bojim. Talenata će uvijek biti, a vidim da Tucak polako radi na smjeni naraštaja. Recimo, meni se jako sviđa taj mali Pavlić, to je već sada igrač za seniorsku reprezentaciju.
Pa koja je to tajna Španjolske, zemlje čiji su vaterpolisti četvrti put osvojili svjetsko zlato?
– Uživam ih gledati jer igraju brzo i atraktivno. Nitko nema takvu kombinatoriku igre. Kada su jednom ušli u elitu, među šest najboljih reprezentacija, Španjolci iz tog kruga nikad nisu ispali. A u taj krug sam ih upravo ja uveo. Bili su 11. kada sam ih 1990. preuzeo i onda smo osvojili pet medalja. Da bismo to postigli, morao sam mijenjati njihov mentalitet jer su se do tada oni više zabavljali nego što su ozbiljno trenirali. Ja sam uveo dva treninga dnevno odnosno red, rad i disciplinu što im je tada bilo čudno. Žalili su se na moje rigorozne metode, ali bez toga nije išlo. Kada sam ih preuzeo, obećao sam im finale Olimpijskih igara i to smo i ostvarili.
A u tom finalu Matutinovićeva Španjolska izgubila je od Rudićeve Italije o čemu je snimljen čak i igrani film "42 sekunde". Naime, toliko je furiju dijelilo od olimpijskog zlata kojeg su se, u produžetku, ipak domogli Talijani.
– O vrhunskim hrvatskim trenerima snimali su se dokumentarni filmovi, ali čini mi se da nijednom nije posvećen igrani film. Za mene je to veliko priznanje pa sam na premijeru filma išao sa svojim sinovima.
Kakve je Matuta odnose imao s Rudićem koji mu je tada bio suparnik, a kakve ima sada?
– Odnosi su korektni, ništa više od toga.
Četiri godine poslije, Španjolska je osvojila olimpijsko zlato, ali pod vodstvom novog izbornika Joana Janea.
– Većina igrača iz moje srebrne reprezentacije igrala je za tu zlatnu i to je bila, na neki način, moja produžena ruka. To je naraštaj kojem sam ja izgradio pobjednički mentalitet.
Je li Granados ono što je reprezentaciji koju je on vodio bio Manuel Estiarte?
– Jest, najbolji je igrač na svijetu. Opasan je sa svih pozicija i rješava utakmice. Strašan igrač, igrat će sljedeće sezone kod našeg trenera Sukna u Pro Reccu.
Kad smo već kod naših trenera, koga još cijeni?
– Po meni je naš najbolji trener Vjekoslav Kobešćak, a Jure Marelja, trostruki prvak države s Jadranom, veliki je trenerski potencijal. Nije lako biti prvak države tri godine zaredom.
Klubovi se udaljavaju od vrha
Kao europski klupski prvak s POŠK-om iz 1999., Matuta ima dojam da su nam se klubovi udaljili od europskog vrha.
– Netko će reći da nemaju ambicija, a netko drugi da nemaju kvalitete, no stvar je u tome da su nam neki klubovi osiromašili. Doduše, Jug je u padu, a Mladost je igrala katastrofalno loše s Milanovićem za kojeg ne znam ni zašto su ga uopće doveli. Vjerujem da će se Mladost dignuti s Bajićem kojega nisu ni trebali mijenjati.
Kad smo telefonski vodili ovaj razgovor, trofejni trener žalio nam se na bolove u ramenu.
– Prije tri tjedna operirano mi je rame i još uvijek me to zaboli.
Je li još zainteresiran za posao prvog trenera?
– Ja sam svoje odradio. Prije nekoliko godina umrla mi je supruga i onda sam izgubio volju. Sada sam se posvetio sinovima i unucima. Svojim najvećim uspjehom smatram Kup kupova koji sam 1986. osvojio s Mornarom. Ja sam taj klub uveo u prvu jugoslavensku ligu, a potom osvojio i Kup pa sljedeće sezone Kup kupova. Čini mi se da takvih dostignuća danas nema.
A žulja ga još nešto, i to prilično?
– Određeni broj bivših igrača pa i trenera odlučio je raditi posao spasioca. Ostavljaju se vaterpola jer su slabo plaćeni, a trebaju se brinuti o obitelji. Strašno mi smeta kad recimo čujem da se jedan Aljoša Kunac, trenerski potencijal, bavi tim poslom.
Otvori KEKS Pay
Koliko Tucak kani ostati na kormilu reprezentacije? 20 godina ili će mu biti dovoljno 16? Pa, jednom Rudiću dali su samo osam godina... Istina je da smo prošle godine igrali tri finala, ali istina je i da su Srbi na posljednjim trima OI osvojili tri zlata, a mi (s ovakvom reprezentacijom) dva srebra. Velika je to razlika. Kobešćak će ostariti prije nego što dobije priliku...