Sjeverno od Zagreba, gdje ceste postaju strme i zavojite, a šume sve gušće, skriven u bregima nalazi se jedan kafić. Pronaći vlasnika nije lak zadatak, ponajviše zato što on ne želi biti pronađen. Ali za one koji ga pamte s brojnih utakmica i po nezaboravnim golovima, ovo utočište na vrhu brda upravo je onakvo mjesto u kakvom ste se nadali jednog dana pronaći Marka Viduku, strijelca 266 golova u karijeri koja ga je vodila kroz Melbourne Knightse, Dinamo, Celtic, Leeds, Middlesbrough i Newcastle. Nikada nije volio svjetla reflektora, a ovo mu je jedan od rijetkih intervjua za novine od umirovljenja 2009. godine. Iako je obožavao igru, prezirao je politiku i laži koje je nazvao "svim tim sranjima".
Mnogi očekuju da će upoznati mračnu i distanciranu dušu, no istina je potpuno drugačija. Viduka je, kako kaže, opušten i nepretenciozan australski tip. "Nisam bio opsjednut slavom, uopće mi se nije sviđala. Niti novcem, on je došao kao nusprodukt. Nogomet je pun ulizica i lažljivih ljudi koji vas pokušavaju prevariti. Ali uvijek sam se trudio ostati vjeran sebi. Možda zato postoji ta negativna percepcija, jer se nisam prilagođavao. Rođen sam u Australiji, ali roditelji su mi Hrvati. Imam tu australsku toleranciju, ali i hrvatsku stranu, borit ću se za ono u što vjerujem", ispričao je Viduka, dodajući kako mnogi igrači podilaze navijačima, trenerima i novinarima, ali se pita kakvi su zapravo ljudi kada se makne sav taj privid.
Svoj dolazak u Zagreb 1995. godine, u posljednjim mjesecima rata, opisuje kao iskustvo koje ga je oblikovalo. Na potpis za tadašnju Croatiju nagovorio ga je sam predsjednik Franjo Tuđman. Vidukin otac, čije je selo Pridraga bilo okupirano, rekao je Tuđmanu: "Predsjedniče, ako oslobodite Pridragu, on može ići." Iako se danas može nasmijati nekim uspomenama, poput trenutka kada je kao jedina osoba ostao na ulici tijekom zračne uzbune, užasi rata ostavili su dubok trag, pogotovo jer je u njemu izgubio članove šire obitelji.
Nakon tri osvojena naslova s Dinamom, 1998. je pobjegao iz Zagreba zbog upletenosti u domaću politiku zbog svoje povezanosti s Tuđmanom. Potpisao je za Celtic, ali je samo nekoliko dana nakon dolaska u Glasgow pobjegao u Melbourne. "Mnogi su me etiketirali, ali prošao sam pakao ovdje u Zagrebu. Rekao sam Celticu: 'Mentalno sam sjeban. Treba mi odmor'. Bio sam iskren prema sebi i njima, ali to ti se obično obije o glavu", prisjetio se teškog razdoblja. Ipak, vratio se nekoliko mjeseci kasnije, postao najbolji strijelac i igrač godine, ostavivši srce u škotskom klubu.
Za šest milijuna funti prešao je 2000. godine u Leeds United i uskoro postao središnja figura jedne od najuzbudljivijih momčadi Europe. Najviše se pamti njegova izvedba protiv Liverpoola u studenom 2000., kada je postigao sva četiri gola u pobjedi 4:3. Prisjeća se kako noć prije utakmice nije spavao jer ga je supruga u panici zvala zbog psa koji je lajao. "Rekao sam joj: 'Ako sutra odigram katastrofalno, ubit ću te!'". Ipak, na terenu se dogodila čarolija. Iako tvrdi da nije odigrao tako dobro, s nekoliko loših dodira, tog je dana imao četiri udarca na gol i postigao četiri pogotka. "Koliko se često to događa?", pita se. Nakon prve sezone u Ligi prvaka, gdje je Leeds stigao do polufinala, imao je ponudu Milana, ali je odlučio ostati, vjerujući da klub gradi momčad za naslov. No, smjena trenera Davida O'Learyja bila je "početak silazne putanje". Klub je upao u financijski kaos. "Cijeli klub je postao bezakonje. Propast je bila neizbježna", s gorčinom govori o kraju svoje ere u Leedsu.
Nakon Leedsa, proveo je tri sezone u Middlesbroughu i dvije u Newcastleu, gdje su ga mučile ozljede. S 33 godine odlučio se povući, unatoč pozivu Roya Hodgsona da mu se pridruži u Fulhamu. "Rekao sam mu: 'Roy, volio bih, ali ne mogu. U glavi sam i dalje bio tamo, na kraju centaršuta. U stvarnosti sam kasnio djelić sekunde'. Pomislio sam, ako nastavim igrati, izgledat ću kao jebeni idiot. Morao sam biti iskren prema sebi. Nisam želio da me ljudi pamte kao nekoga tko se vuče po terenu samo zbog novca." Danas ne žali ni za čim. Uživajući u miru i anonimnosti, vodi kafić sa suprugom, a slobodno vrijeme provodi svirajući gitaru u bendu sa sinom. "Sviramo Arctic Monkeys. Čovječe, ti stihovi, genijalno", zaključuje Viduka, sretan u ulozi ponosnog oca izgubljenog u gomili na koncertu svog sina.
Otvori KEKS Pay
Šestine, gdje se nalazi Vidukin kafić, zadnji put su bile “okolica Zagreba”, kao što piše neinformirani novinar, kad je tamo pokopan Otac domovine Ante Starčević