U broju od ponedjeljka, 30. siječnja 1978. godine, Slobodna Dalmacija izvijestila je kako se Hajdukova momčad protekloga vikenda vratila s priprema u Istri. Na žalost, ta štura informacija bila je popraćena i viješću kako je Hajdukov trener Vlatko Marković 27. siječnja napustio pripreme i zaputio se i Innsbruck, gdje je trebao gledati susret Tirol – Austria Beč, budući da je bečki klub bio nadolazeći suparnik bijelih u četvtrtfinalu Kupa pobjednika kupova.
Međutim, utakmica u Innsbrucku bila je odgođena zbog obilnoga snijega pa se Marković zaputio natrag prema Splitu, a na putu je saznao tragičnu vijest – da mu je od posljedica prometne nesreće u bolnici u Novom Mestu preminuo četverogodišnji sin Tvrtko. Dječak je putovao s majkom, a za upravljačem automobila bila je Zdenka Braun, supruga Dinamove legende i Vlatkovoga prijatelja Mirka Brauna.
Ta golema životna tragedija obilježila je boravak u Splitu tada sjajnoga i cijenjenoga trenera Vlatka Markovića, tada već drugoga Dinamovoga velikana koji je vodio Hajduk, nakon Branka Zebeca. Naime, Vlatko Marković u Hajduk je došao 1977. godine, naslijedivši trofejnoga Tomislava Ivića, a u toj je sezoni 1977./1978. bio prekinut trofejni niz bijelih od pet kupova zaredom, možda i zbog činjenice kako je trener usred sezone doživio neizreciv emotivni slom. Hajduk je u toj sezoni bio treći u prvenstvu, u Kupu je u četvrtfinalu ispao od Rijeke, a u Europi od Austrijanaca na penale, nesvakidašnjim rezultatom 0:3. Naime, prva trojica Hajdukovih izvođača nisu iskoristila jedanaesterce, Nenad Šalov, Jure Jerković i Davor Čop.
Ovo je bilo jedno od najupečatljivijih razdoblja trenerske karijere Vlatka Markovića, slavnog nogometaša i dužnosnika rođenog 1. siječnja 1937. u Bugojnu, preminulog 23. rujna 2013. godine u Zagrebu. Vlatko Marković spomenute je 1978. godine, u najtežem životnom razdoblju, stigao prvi put na klupu Dinama. U toj sezoni službeni je prvak na kraju postao Hajduk, a rezultatski je to bio Vlatkov Dinamo, no naslov je izgubio za zelenim stolom zbog 'slučaja Tomić'. Vlatko Marković bio je jedini od osmorice trenera Hajduka i Dinama koji je izravno s klupe jednoga velikoga rivala prešao u suparnički tabor. U Hajduku mu to nisu zamjerili, dapače, bio je omiljen i cijenjen kod navijača splitskoga kluba. S Dinamom je 1980. godine osvojio Kup maršala Tita, svladavši u finalu favoriziranu Crvenu zvezdu.
Inače, gubitak titule za zelenim stolom Markoviću se dogodio i u bečkom Rapidu u sezoni 1985./1986., u kojoj je u utakmici s LASK-om (u kojoj je Rapid slavio 3:0) u igru uveo Petra Bručića, nesvjestan da igrač ima akumuliranih sedam žutih kartona. Klupska administracija to je bila previdjela, utakmica je registrirana 3:0 za LASK, i time je bečka Austria postala prvak. Najveću igračku afirmaciju Vlatko Marković doživio je igrajući za reprezentaciju Jugoslavije. Na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. s Jugoslavijom je osvojio četvrto mjesto i bio je izabran u najbolju momčad tog svjetskog prvenstva. Za Jugoslaviju je odigrao 16 utakmica i postigao jedan autogol na SP u Čileu.
Vlatko Marković je u trenerskoj karijeri vodio Zagreb – s kojim se 1973. plasirao u Prvu saveznu ligu, Hajduk, čak u tri navrata Dinamo, zatim belgijski Standard iz Liegea, francusku Nicu, a bio je trener i sportski direktor bečkog Rapida. U njegovoj bogatoj trenerskoj karijeri zabilježeno je da je bio i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Vatrene je vodio od 29. travnja 1993. do 28. veljače 1994. i u tom periodu s Hrvatskom odigrao samo jednu utakmicu i to protiv Ukrajine koju je Hrvatska dobila 3:1.
- Ja sam jedini hrvatski izbornik sa stopostotnim učinkom - znao se šaliti na svoj račun Vlatko Marković, pritom zanemarujući činjenicu kako je njegov kum Dražan Jerković kao izbornik Hrvatske imao tri pobjede u tri nastupa.
Otvori KEKS Pay
Naklon za legendu, sramite se trovaci