Posljednje minute otkucavale su na semaforu u krcatoj areni u Los Angelesu. Uzvici "Thank you, Kopi!" odjekivali su s tribina. Po prvi put u 20 godina, Anže Kopitar osjetio je emociju koju nikada nije doživio na ledu..
- Uvijek je postojala sljedeća godina, uvijek... a sada je gotovo - priznao je kasnije, s djecom Nežom i Jakobom uz sebe.
Bio je to gorko-slatki oproštaj legende, kraj jednog nevjerojatnog putovanja koje je započelo tisućama kilometara daleko, u malenom slovenskom selu.
Rođen u Jesenicama, u obitelji u kojoj je hokej bio način života, Kopitarov put bio je gotovo predodređen. Njegov otac, Matjaž, i sam ugledni hokejaš i kasnije izbornik, sagradio je klizalište u dvorištu njihove kuće u Hrušici. Tamo je četverogodišnji Anže naučio klizati i zaljubio se u sport koji će mu definirati život. Talent je bio očit od samog početka. Dok su drugi dječaci sanjali, Kopitar je radio, bruseći vještine koje će ga jednog dana učiniti jednim od najboljih na svijetu. Već kao tinejdžer dominirao je slovenskim ligama, no svima je bilo jasno da je za pravi razvoj morao otići.
Odluka je pala sa 16 godina - odlazak u Švedsku, u klub Södertälje. Bio je to korak nužan za karijeru, ali i neizmjerno težak za tinejdžera.
- Možda misliš da si spreman, ali kad dođe taj dan, brzo shvatiš da nikad nisi u potpunosti spreman na takav korak - prisjetio se godinama kasnije.
Sjeća se, kao da je bilo jučer, zračne luke u Celovcu, suza i oproštaja. Dolazak u Švedsku bio je šok; odjednom je bio sam, primoran brinuti se o sebi. No, upravo ga je to iskustvo očvrsnulo i pripremilo za ono što slijedi. Na ledu je, naravno, briljirao, osvojivši naslov najboljeg strijelca juniorske lige i privukavši pozornost skauta s druge strane Atlantika.
Pred NHL draft 2005. godine, Kopitar je bio rangiran kao najbolji europski igrač. Skauti su hvalili njegovu veličinu, snagu, hokejašku inteligenciju i ubojit udarac. Ipak, postojale su i sumnje, ponajviše oko njegove brzine i startne eksplozivnosti. Sam draft bio je drama.
- Bio sam uvjeren da će me izabrati Columbus. Kad su prozvali nekog drugog, osjećao sam se užasno. Počneš sumnjati, hoće li me itko uopće uzeti? priznao je.
Olakšanje je stiglo kada su Los Angeles Kingsi, kao 11. izbor, prozvali njegovo ime. Postao je prvi Slovenac izabran u prvom krugu drafta, pionir za svoju domovinu, "The First One", kako su ga nazvali. Put u NHL bio je otvoren.
Debi u NHL-u, 6. listopada 2006., bio je kao iz snova. Protiv moćnih Anaheim Ducksa, tada aktualnih prvaka, mladi Slovenac zabio je dva gola.
- Igrao sam dobro u prvoj trećini i osjetio da se mogu nositi s igračima poput Prongera i Selannea. Onda ti samopouzdanje poraste i kažeš si da je to ista igra koju igraš od djetinjstva - opisao je taj trenutak.
Odmah je postalo jasno da Kingsi u svojim rukama imaju dragulj. Već u prvoj sezoni bio je treći najbolji novak lige, a u godinama koje su slijedile postao je nezaustavljiva sila. Ubrzo je preuzeo ulogu najboljeg strijelca momčadi, ulogu koju će držati u čak 14 od svojih 20 sezona, i postao redoviti sudionik All-Star utakmica. Nije bio samo talentiran, bio je i nevjerojatno izdržljiv - u jednom je trenutku postavio klupski rekord s 330 uzastopnih odigranih utakmica. Hollywood je dobio novog kralja.
Vrhunac Kopitarove karijere i ere Kingsa stigao je 2012. godine. Nakon sezone u kojoj su se jedva plasirali u doigravanje, Kingsi su predvođeni Kopitarom prohujali kroz play-off, izbacivši prve, druge i treće nositelje konferencije na putu do finala. U finalu su svladali New Jersey Devilse i po prvi put u 45-godišnjoj povijesti kluba osvojili Stanley Cup. Kopitar je, zajedno s kapetanom Dustinom Brownom, bio najbolji strijelac doigravanja. Postao je prvi Slovenac s najprestižnijim trofejem u hokeju, a pehar težak 16 kilograma donio je u Sloveniju, gdje mu je priređen herojski doček.
- Doći kući je uvijek najbolje. Vidjeti sve te ljude u Hrušici - neopisivo lijepo - rekao je tada.
Dvije godine kasnije, 2014., priča se ponovila. Kingsi su ponovno osvojili naslov, a Kopitar je ovaj put bio samostalni najbolji strijelac cijelog doigravanja. Dinastija je rođena, a on je bio njen arhitekt.
Nakon drugog naslova, njegova uloga u momčadi samo je rasla. Godine 2016. imenovan je kapetanom Los Angeles Kingsa, preuzevši tu čast od Dustina Browna. Njegovo vodstvo nije bilo glasno, već primjerom na ledu i izvan njega. Kopitar je postao sinonim za "two-way" napadača, igrača koji dominira i u napadu i u obrani. Njegovu defenzivnu izvrsnost liga je prepoznala s dvije Frank J. Selke nagrade (2016., 2018.), a njegovu sportsku igru i gospodsko ponašanje s čak tri Lady Byng trofeja (2016., 2023., 2025.). Umirovio se kao apsolutni rekorder Kingsa po broju odigranih utakmica (1.521), asistencija (864) i bodova (1.316), zacementiravši svoj status najvećeg igrača u povijesti franšize.
Unatoč slavi i milijunskim ugovorima, Kopitar je uvijek ostao čvrsto na zemlji.
- To je dio moje osobnosti. Možda izvana djelujem smireno, ali unutra je uvijek bila samo sreća - rekao je jednom.
Obitelj je uvijek bila njegov temelj. Supruga Ines, s kojom se vjenčao 2013., i djeca, kći Neža i sin Jakob, bili su mu najveća podrška. Upravo je njima posvetio svoje posljednje trenutke na ledu i budućnost nakon hokeja. Govori pet jezika - slovenski, srpski, njemački, švedski i engleski - a poznat je i po svom humanitarnom radu, posebice godišnjem golf turniru kojim prikuplja pomoć za djecu. Nikada nije zaboravio ni svoju domovinu. Vrhunac njegove reprezentativne karijere bio je odlazak na Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014., gdje je kao kapetan predvodio Sloveniju do povijesnog četvrtfinala, stavivši mali slovenski hokej na svjetsku kartu.
Na kraju, nakon 20 godina, 1.521 utakmice, 1.316 bodova, dva Stanley Cupa i bezbroj rekorda, krug se zatvorio.
Otvori KEKS Pay
