Nakon više od godinu dana medijske tišine, španjolski košarkaški virtuoz Ricky Rubio (33) sjeo je pred kamere i u duboko osobnom intervjuu otkrio mračnu stranu svoje blistave karijere. Najšokantniji trenutak ispovijesti dogodio se kada je opisivao pripreme za Svjetsko prvenstvo 2023., s kojeg se naglo povukao. "Imao sam čudan osjećaj iznutra. Gledao sam se u ogledalo i vidio da nešto nije u redu. Jedne noći u hotelu pomislio sam: 'Ne želim više nastaviti, ne s košarkom, nego sa životom'. Imam obitelj, sina... ali na sekundu sam se osjetio tako. Osjećao sam kao da umirem i da moj život nema smisla", priznao je Rubio, opisujući kako je u panici nazvao suprugu i molio je da mu pomogne spakirati kovčege jer on to sam nije mogao učiniti. Taj osjećaj bio je kulminacija borbe koja je trajala cijelu njegovu karijeru – borbe sa sindromom uljeza. Čak i na vrhuncu slave, kada je 2019. vodio Španjolsku do svjetskog zlata i bio proglašen MVP-jem turnira, nije osjećao euforiju. "Dok sam primao nagradu, pomislio sam: 'Ja sam lažnjak. Ne zaslužujem ovo.' Osjećao sam se kao da će mi netko svakog trenutka oduzeti moći, kao u filmu Space Jam. Bio sam poput robota koji si nije dopuštao pogreške", ispričao je. Ta opsesivna posvećenost košarci išla je toliko daleko da je, dok mu se sin tek rodio, u bolničkoj sobi imao stol za masažu kako bi odradio terapiju, a sina je s dva dana ostavio roditeljima kako bi otišao na utakmicu.
Iako je u NBA ligi proveo dvanaest godina, američka epizoda nije mu donijela sreću. Priznao je da tamo nikada nije stekao prave prijatelje, već samo suigrače, jer se zbog svoje prirode teško otvarao. "Nikad se nisam zaljubio ni u njihovu kulturu ni u tradiciju. NBA su pretvorili u show i biznis, a ljubav prema košarci je nestala. Što nosim iz SAD-a? Ono što ne bih radio, a ne ono što bih", rekao je Rubio, dodavši kako ga je frustrirala i površnost u svlačionici, gdje se suigrači natječu tko ima bolji automobil. Smatra da ga je život u SAD-u, gdje je često morao glumiti zvijezdu, dodatno udaljio od samoga sebe.
Sve je počelo kada je sa samo 14 godina debitirao u profesionalnoj košarci za Joventut, i to sasvim slučajno. Došao je na trening gledati brata, no momčadi je nedostajao igrač. Posudio je tenisice i u pola sata "napravio kaos", provukavši loptu kroz noge i slavnom Robertu Archibaldu. Odmah su ga pozvali na pripreme s prvom momčadi. "S 14 godina niste spremni za taj svijet. Nitko nije. Medijski pritisak je ogroman, a iza naslova stoji osoba koja nema izgrađene temelje da izdrži taj kanibalski svijet", objasnio je, ističući kako od te dobi nije imao slobodne vikende ni putovanja s razredom, zbog čega se uvijek osjećao drukčije.
Rubio je priznao da je cijelu karijeru morao glumiti čvrstinu i skrivati emocije. Prisjetio se Svjetskog prvenstva 2010. kada je Srbija izbacila Španjolsku tricom Teodosića u posljednjim sekundama. "Smatrao sam sebe krivcem. Srušio sam se i otišao plakati sam u WC kako me nitko ne bi vidio", kazao je. Ubrzo je u NBA ligi naučio lekciju na teži način. Nakon što se u jednom intervjuu požalio da loše spava i ne osjeća se dobro, tijekom utakmice mu je prišao suparnički igrač i rekao: "Dat ću ti savjet. Nikad u medijima ne pokazuj svoje slabe točke. Ovdje smo svi morski psi i kad osjetimo krv, idemo na tebe".
Osvrnuo se i na novu španjolsku senzaciju, 16-godišnjeg nogometaša Laminea Yamala, povlačeći paralelu sa svojim iskustvom. "Djetetu se daje odgovornost za koju možda nije spremno. Kao društvo, moramo se zapitati jesmo li ga dovoljno pripremili za to", rekao je. Na pitanje o vlastitoj budućnosti, ostao je zagonetan. Nedavno je zaigrao u amaterskoj ligi s prijateljima, pokušavajući pronaći izgubljenu radost. "Volio bih igrati košarku, a da nisam Ricky Rubio. Želim igrati, ali ne mogu. Cijedim maksimum da vidim je li zaista moguće. Odgovor je svakim danom sve jasniji", zaključio je Rubio.
Otvori KEKS Pay
